Snaga praštanja omogućuje radost življenja

ČITANJA:

Lev 25,1.8-17;

Ps 67,2-3.5.7-8;

Mt 14,1-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa pa reče svojim slugama: »To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. Jer Ivan mu govoraše: »Ne smiješ je imati!« Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. Zato se zakle dati joj što god zaište. A ona nagovorena od matere: »Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.« Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi. A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.

Dragi prijatelji Gospodinove riječi,

u evanđeoskom odlomku kojim danas Crkva krijepi naš hod vjere evanđelist Matej govori o Herodu. Opisujući Herodovo saznanje o Kristu primjećujemo kako Herod Isusovo djelovanje poistovjećuje s Krstiteljevim djelovanjem. No njegova zbunjenost i strah zbog čudesnih sila koje prema njemu djeluju u Kristu samo otkrivaju grijeh koji se nagomilao u Herodovu životu.

Donoseći ukratko povijest sukoba Ivana Krstitelja i Heroda, evanđelist Matej na posve jednostavan način opisuje i kako grijeh može rasti u nečijem životu. Tako Herod zbog požude krši zakon i živi sa ženom svoga brata. Ivan Krstitelj kao hrabri navjestitelj istine prokazuje Heroda što ovome očito smeta te ga na dulje vrijeme baca u tamnicu. U svemu tome kao da možemo nazrijeti istinu i našeg ponašanja u grijehu. Ako nas netko prokaže za nešto što nije u redu, a što smo učinili svjesno iz svoje slabosti, prva nam se misao javlja da se riješimo tog ‘glasa savjesti’. Koliki su možda danas i u našem životu koje smo utamničili svojim etiketama, svojim ogovaranjima, preziranjima, odbacivanjima. Koliko ih je samo zbog toga što su istinom htjeli dotaknuti naše prijetvorno srce danas odbačeno i udaljeno od nas.

No, grijeh u Herodovu životu raste. Slušamo kako prilikom zabave o njegovu rođendanu, kći Herodijadina zaplesa pred njim i sustolnicima. Taj opijajući ples iznova je okrenuo Herodovo srce, te obećao ispuniti Herodijadinoj kćeri što god poželi. Kako nas lako grijeh može opiti. Zaluđeni različitim strastima srca lako obećamo i što možda nikada ne bismo željeli povrijediti. Koliki su samo u tom zavođenju đavolskom izgubili svoju obitelji, odali se preljubu, pogazili svetost braka i ljepotu djevičanstva. Svašta obećamo kad smo slabi samo da bismo postigli neku trenutnu radost, a pritom kao da zaboravljamo da grijeh nikada ne donosi istinsku radost nego uvijek ostavlja još veću prazninu. Kako je važno na pameti imati rečenicu sv. Franje: „Naslada je kratka, a kazna je vječna!“ Prepoznati tu zamku našega neprijatelja znači ne dopustiti da se u nama grijeh ukorijeni i umnoži.

Herodijadina kći nagovorena od majke zatraži od Heroda život Ivana Krstitelja. Zasigurno da je i Herodijada u Ivanu vidjela prijetnju, prokazivača koji otkriva i njezin grijeh. Lako se oko zajedničkog neprijatelja ljudi ujedine. Ponekad i smrtni neprijatelji postaju prijatelji kad nađu zajedničkog neprijatelja. Zato je iznimno važno biti pažljiv nad vlastitim srcem da ne upadne u prelaka osuđivanja, klevete, odbacivanja ljudi koji svjedoče istinu. Krstitelj je žrtva ljudi koji su ogrezli u grijehu. Ali spremnost njegova darivanja života otkriva vječnost istine za koju je živio.

Nepokolebljivost Ivana Krstitelja u usporedbi s kolebljivosti Heroda tetrarha jasno pokazuje da Bog svojih ne ostavlja. Možda ćemo i sami nekada biti žrtva tuđe slabosti, ljubomore, zavisti, tuđega grijeha. Ali ne dati se zarobiti tuđim zlom umijeće je života kršćanina. Snaga praštanja omogućuje radost življenja. Neka nas i današnji evanđeoski odlomak pouči da ne dopustimo grijehu upravljati našim životom nego da se odlučno odupremo sili zla životom po istini koja nikada ne prolazi.