Slijep je onaj kojem je materijalno na prvom mjestu, umjesto Boga!

ČITANJA:

1Sol 1,1-5.8b-10;

Ps 149,1-6a.9b;

Mt 23,13-22

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.«

»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.«

»Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: ‘Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.’ Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato?

Nadalje: ‘Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.’ Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi.«

Danas se nalazimo u prvom dijelu Isusovih sedam „Jao vama…“ koje nam donosi evanđelist Matej u 23. poglavlju svoga Evanđelja. Unutar tih „Jao vama…“ Matej Evanđelist nam donosi Isusovu kritiku upravljenu pismoznancima i farizejima koje je on nazvao hopokritima. Prije nego prijeđemo na promišljanje Isusovih riječi, da bi ih se moglo ispravno razumjeti objasnit ćemo nekoliko pojmova iza kojih stoje pojedini izričaji u ovom tekstu Evanđelja. Najprije ćemo vidjeti tko su bili pismoznanci (književnici) i farizeji u Isusovo vrijeme, te razjasniti kakva je to osoba hipokrita?

1. Pismoznanci su bili jedna vjernička klasa ljudi koji su poznavali Pismo Staroga Zavjeta i prenosili njegove tekstove svojim sunarodnjacima, te ljubomorno čuvali vjerske tradicije svoga vremena i to legalistički, bez dovoljno duha.

2. Farizeji su bili politička stranka koji su promicali strogo opsluživanje Mojsijeva zakona bilo na osobnoj, bilo na društvenoj razini.

3. Hipokrizija ili dvoličnost isto je što i licemjerje. Pojedine osobe ili skupine navode da se drže pojedinih vjerovanja, standarda, kvaliteta, vrlina, ponašanja, vrijednosti ili nekih drugih karakteristika, a u stvari ih sustavno krše.

4. Prozelitizam (od grč. proselythos – pridošlica, došljak)

U Starom zavjetu i Novom zavjetu prozelitizam se shvaćao u pozitivnom kontekstu. Prozelit je bio poganin koji je prešao u jednu vjersku zajednicu, ali slobodno, bez prisile.

Međutim s vremenom pojam je poprimio negativno značenje, a uzrok mu stoji u

nametljivom i nasrtljivom, nasilnom i fanatičnom vrbovanju drugih za jednu vjersku zajednicu, političku grupaciju ili za određene svjetonazore. Osoba koja to čini zove se PROZELIT.

5. Zatim, jedan od pojmova kojega želimo pojasniti jest: Božje kraljevstvo. Što mislimo kada kažemo Božje kraljevstvo? Kraljevstvo Božje ili kraljevstvo nebesko jedna je od središnjih tema Isusova propovijedanja. Kršćani pod tim pojmom podrazumijevaju pravi odnos između Boga i ljudi, i ljudi međusobno, gdje je ljubav temeljni zakon uz ostale istinske vrijednosti poput mira, istine i pobjede nad zlom i grijehom i sl.

Božje kraljevstvo je stanje čovjeka koje je plod Isusova gospodstva u njegovoj povijesti. To je plod naše vjere i ljubavi kojima dopuštamo da Isus uđe u naše svakodnevice i u njima ga mi prihvaćamo s vjerom i ljubavlju. Te naše svakodnevice su onda ispunjene dobrotom, mirom, ljubavlju prema Bogu i drugima. To se zove Božje kraljevstvo. Taj čovjek posjeduje Božje kraljevstvo, ono je u njegovu srcu i cijelom biću iz kojega djeluje i širi to kraljevstvo među ljude.

6. Vrata kraljevstva. U ovom kontekstu Kraljevstva nebeskoga Isus se obraća pismoznancima i farizejima s implicitnim izričajem: VRATA KRALJEVSTVA. Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli. (redak 13.) Izbacili su duh Zakona i zatvorili se u njega, te nisu imali nikakvih težnji da zakon trajno daje nove plodove za nove spoznaje kraljevstva Božjega. Boga su zatvorili u svoju samodostatnost i zakonske obrede. On je njima na raspolaganju za njihove religiozne prohtjeve.

U današnjem evanđelju (Mt 23,13-22), Isus tri puta upravlja izričaj „Jao vama…“. Njegove riječi su jako teške i upravlja ih religioznim poglavarima. Zašto? Učitelji zakona su bili pozvani kroz vrata kraljevstva uvoditi narod u Isusovo, Božje kraljevstvo. Međutim, oni su kao i farizeji, neodgovorno i svjesno narodu pred nosom zatvorili vrata za ulazak u Božje kraljevstvo… Pozvani su voditi narod pravim putem, ali umjesto da vode narod pravim putem, oni su izabrali put površnosti i devijacije. Brinuli su se o nevažnim stvarima zanemarujući duh Božjega zakona, te narod vodili stranputicama koje mimoilaze Božje kraljevstvo. Još gore, nisu vodili krivim putem samo svoje sunarodnjake, nego i pogane koje su svojim prozelitizmom doveli u židovsku vjeru. Dok razmatramo ove Isusove riječi pozvani smo misliti ne na pismoznance i farizeje Isusova doba, nego i posebno na hipokriziju koja se nalazi u nama, u našim obiteljima u Crkvi, Društvu i bilo kojoj zajednici unutar tih istih. Pogledajmo se u ogledalo Matejeva teksta i pokušajmo otkriti što je to u nama što nije dobro, što je pogrešno.

Mt 23,13 – Prvi „Jao vama…“ upućen je onima koji zatvaraju vrata Božjega kraljevstva, sami u njega ne ulaze, niti dopuštaju drugima da uđu. Kako zatvaraju Kraljevstvo? Predstavljajući Boga kao strogog suca, ne ostavljajući prostor milosrđu. U ime Boga nameću zakone i norme koji nemaju ništa s Božjim zapovijedima, falsificirajući tako sliku Božjega kraljevstva i ubijaju želju služenja Bogu i Njegovu kraljevstvu.

Mt 23,15 – Drugi Isusov „Jao vama…“ upućen je prozelitima. Ima osoba koji misionare i naviještaju Evanđelje ne da ga pronesu kao Radosnu vijest, nego da privuku osobe u svoju grupu i stvore svoju crkvu, koja nema veze s Isusovom Crkvom.

Mt 23,16-22 – Treći Isusov „Jao vama…“ upućen je protiv onih koji se krivo zaklinju. Isus ih naziva slijepim vođama, budalama, slijepcima. Kako to da je Isus posegnuo s tako drastičnim nazivima? Isus ne voli statiku, umočvarenost, smrtnost u hodu prema Božjem kraljevstvu. On želi da živimo, dinamiku u hodu prema Bogu. Učitelji zakona pismoznanci i farizeji su se toliko zatvorili u svoj zakonski egoizam da su zaista duhovno oslijepili, te nisu više razlikovali što sve spada pod Zakon, a što je njihova proizvoljna postavka u Zakonu, pa su ga išli secirati i razdvajati bitno od nebitnog, ali na negativan način, tako da su nebitno stavili na prvo mjesto, a bitno potisnuli u drugi vrjedonosni plan. To su učinili tako da su u Zakonu odvojili važeće formule i nevažeće formule koje formuliraju npr. zakletvu hramom i zakletvu hramskim zlatom. Koji apsurd, koja sljepoća! Što je najgore postavili su kriterij vrijednosti pojedinog Zakona koji je potpuni promašaj u vrednovanju sadržaja Zakona.

I ovdje Isus stavlja stvari na svoje mjesto, te ukazuje da je hram važniji od zlata i da je žrtvenik vrjedniji od žrtve. Osim toga se ne može odijeliti zlato od hrama, niti dar od žrtvenika. Povredom jednoga, povređuje se i drugo. Sve je ovo nevažno u odnosu na hram i žrtvenik koji simboliziraju Božju prisutnost. Ovdje Isus razdvaja materijalno od duhovnoga. Očito je da su hram i žrtvenik duhovne naravi, a zlato i žrtve materijalne naravi. Oni koji stavljaju na prvo mjesto materijalno umjesto Božje oni su slijepe vođe naroda.

Za osobno razmišljanje:

Koja se od ove četiri Isusove kritike može i na mene primijeniti? Što to nalaziš u svome poslanju, u svojoj obitelji ili zajednici na što bi Isus sada, danas, mogao reagirati kao što je odreagirao na stavove i djela pismoznanaca i farizeja svoga vremena?