Potrebni smo Isusove darežljivosti

ČITANJA:

Br 11,4b-15;

Ps 81,12-17;

Mt 14,13-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.

On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

Hvaljen Isus i Marija! Dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija!

Svake godine kao i danas na državni blagdan: Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, molimo za našu domovinu, za naše branitelje i sve stradale u domovinskom ratu. No, kad utihnu blagdanske svečanosti, komemoracije i govori, vrlo brzo se vraćamo u stvarnost naše svakidašnjice koje bi najkraće opisale riječi Isusovih učenika iz današnjeg Evanđelja: »Pust je ovo kraj i već je kasno.« Kao da više nema nikoga i nema više vremena za promjenu, te i zbog toga mnogi otiđoše iz domovine, tražeći kruha. A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.«

Zanimljivo je da učenici govore da nemaju ovdje ništa. A ipak iza ništa je nešto: pet kruhova i dvije ribe, ali i još nešto, ono najvažnije, Isus s njima. Dovoljno je da to nešto, iako malo i nedovoljno bude u Isusovim rukama, s pogledom prema nebu, te blagoslovom. Isus lomeći kruh, dariva i umnaža. Važna je ova Isusova gesta pogleda u nebo. To je pogled koji vidi Oca i providi za mnoštvo gladnih, ali ne samo gladnih kruha, već i posla, pravednosti, smisla, života. »I jeli su svi i nasitili se.«

Naša domovina u znakovitosti je kruha kroz plodnost zemlje Slavonije i Baranje, Zagorja, Međimurja i Like na kontinentu. More naše domovine u raznolikosti riba oplahuje Istru i Kvarner, te otoke i Dalmaciju. Najvažnije je da je domovina nadsvođena i obuhvaćena jednim nebom. Domovina u ljepoti svojih krajolika i dobroti ljudi postaje mjesto, ne više pusto, već mjesto providnosti nebeskog Oca. Zato nam je važno ne ispustiti iz vida Isusov vid, Isusov pogled prema nebu, prema Ocu.

Izloženi tom pogledu Neba, vidimo providnost Očevu po Isusovi rukama koje lome, dijele, a time umnažaju kruh. Isus »dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.« Potrebni smo Isusove darežljivost po njegovim rukama i nove međusobne solidarnosti po našim rukama kako ne bismo živjeli jedni pored drugih, već jedni za druge.