PONEDJELJAK 7:30 Učimo sa sv. Josipom vjernost malim stvarima
fra Marko Ćosić
fra Marko Ćosić
/Dnevna čitanja:
2Sam 7, 4-5a.12-14a.16
Ps 89, 2-5.27.29
Rim 4, 13.16-18.22
Mt 1, 16.18-21
Tekst evanđelja:
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji. Riječ Gospodnja.
Razmatranje pripremio fra Marko Ćosić:
Razmišljanjem o Josipu dolazimo do dva vrlo važna odnosa u njegovu životu. To je odnos otvorenosti prema Bogu i diskrecije prema ljudima. Evanđelist Matej opisuje kako je Bog govorio 4 puta Josipu kroz san. San u Starom zavjetu jest sredstvo po kojem Bog očituje svoju volju ljudima. Zanimljivo je kako Josip nakon svakog sna čini istu stvar. Ustaje i djeluje s potpunim povjerenje u Božju riječ. Bio je on vrlo dobro svjestan svoje vlastite ograničenosti, nedostojnosti i slabosti za tako veliku ulogu. Ali tu se vidi i njegova veličina. Josip je otvoren Božjem glasu, Božjem planu i njegovu djelovanju. I Josip nam je dokaz kako Bog djeluje u našim životima. Božji planovi se ostvaruju unatoč našim slabostima. Vjera u Boga uključuje i to da vjerujemo kako Bog može djelovati i kroz naše strahove, naše bojazni, naše ranjenosti i slabosti. Drugi temeljni odnos svetog Josipa jest diskrecija prema ljudima. Biti diskretan znači čuvati tajne drugih ljudi. Biti oprezan i obziran prema drugima. Josip je to najbolje pokazao u svom odnosu prema Mariji. Zaručio se s Marijom i prije nego su se sastali, on je ostala trudna. Ne mogu ni zamisliti kako se Josip tada osjećao i što je sve mislio. U tom trenutku Josip je imao svako pravo, optužiti Mariju za preljub i ostati čista obraza pred narodom. Josipova zadovoljština za Marijin preljub bila bi njena smrt kamenovanjem. No, Josip nije kao drugi. Kao mi. On smišlja kako da ostavi Mariju. Kako da ju zaštiti od neizbježne smrti. Da je on ostavio nju i otišao, on bi ispao kriv i svi bi ga smatrali krivim što je ostavio svoju trudnu ženu samu. Po ovome vidimo kako Josip ne djeluje po Zakonu. Aha, kazna za preljub je smrt kamenovanjem. I točka. To je po zakonu. Ne, Josip ide iznad zakona. On ne uzima zakon kao mjerilo života, nego uzima milosrđe. Tu lekciju je vjerujem dobro prenio na svoga sina Isusa. Vrlo lako je mogao optužiti Mariju za preljub, uprti prstom u nju i osuditi je. Josip čuva diskreciju. Upiranje prsta u druge ljude samo je znak naše nesposobnosti da prihvatimo sami sebe. Kako ne možemo prihvatiti svoje slabosti i ograničenosti, onda to isto prokazujemo na drugim ljudima.
Sveti Josipe, koji si bio vjeran Bogu u malim stvarima svakodnevnog života, moli za nas!