PONEDJELJAK 07:30 Neuspjeh u vlastitom zavičaju

Pripremio: fra Ljubomir Šimunović, voditelj Hrvatske katoličke misije u Londonu

ČITANJA:

2Kr 5,1-15a;

Ps 42,2.3; 43,3.4;

Lk 4,24-30

Tekst evanđelja:

Kad je Isus došao u Nazaret, reče narodu u sinagogi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.« Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, hvaljen Isus i Marija!

Na putu u život sa sobom smo ponijeli i svoj zavičaj. Zavičaj su mjesta, ali i događaji i osobe. Zavičaj su naši počeci. Zavičaj je i luka kojoj se nakon oluja života rado vraćamo, ponekad kad nam je moguće, fizički, ali i uvijek u srcu. Uz zavičaj vezujemo one koji su nas poduprli na putu života: roditelje, braću i sestre, prijatelje, ono lijepo što je utkano u naše postojanje. U zavičaju se ne doživljavaju samo lijepe stvari. U zavičaju se i trpi. O tome nam govori i današnje Evanđelje, gdje Isus u svom zavičaju doživljava neugodnost, progonstvo, pokušaj ubojstva. Nakon što ih je pozvao na otvorenost koju je imala siromašna udovica koja je sve ono što je imala podijelila s Ilijom, ili onu istu otvorenost koju je imao Naaman Sirac koji je, iako se na početku odupirao, ponizno i poslušno deset puta ušao u rijeku i tako bio očišćen od gube. Jedno i drugo su prepoznali milosni trenutak u kojem ih je Bog pohodio. Na Isusove riječi njegovi sumještani se napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. Evanđelje kaže kako on prođe između njih i ode. Ni ti ni ja ne možemo biti zaštićeni od neprihvaćanja, odbijanja, ponižavanja, omalovažavanja. Bogu hvala, to nije svagda, ali ponekad je stvarnost. Kada se suočimo s tom neugodnom stranom života, onda nam je zatražiti snagu koju može i daje Isus Krist, jedini Gospodin. To je mir i otvoren put.

Gospodine Isuse, hvala ti na zavičaju i svemu onom dobrom i lijepom što smo tako obilato primili u svojim počecima. Hvala ti na svim dragim ljudima koji su utkani u naše postojanje. Pomozi nam da nas odbijanje, neudobnost i neugodnost života ne uvede u ogorčenost. Nauči nas da ostanemo u miru i gledajući u tebe nastavimo svoj put. Za to molimo Tebe, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.