Po molitvi se čitavo nebo spušta na zemlju

ČITANJA:

vl.: Dn 7,9-10.13-14 (ili: 2Pt 1,16-19);

Ps 97,1-2.5-6.9;

Lk 9,28b-36

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Hvaljen Isus i Marija! Dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija!

Slaveći današnji blagdan Preobraženja Gospodinova i mi zajedno s Gospodinom Isusom i njegovim najužim krugom, učenicima Petrom, Ivanom i Jakovom, činimo napor uspona na goru Tabor, kako bi se pomolili. Taj napor manje je fizičke prirode, a više duhovnog napora ostati budnim. U tom važnom i čudesnom događaju visokog intenziteta Isusov se »izgled lica izmjeni, a odjeća sjajem zablista.« Isus je samo na čas otkrio svoju božansku slavu i svjetlo kako bi u pravom svjetlu vidjeli i razumjeli Njega i njegova djela. Zato i molimo u Psalmu 36; »Tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.«

Nakana je Isusova uspona na Tabor da se pomoli. Dok se molio događa se preobraženje i pritom Isusov razgovor s Mojsijem i Ilijom. Po molitvi se čitavo nebo spušta na zemlju. »No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu…« Ostati budan u molitvi i probuđen za Boga ne znači samo imati otvorene oči duha, već i otvorenost uha.

Molitva nije samo u unutarnjem gledanju, već i u slušanju, te uključenosti svih osjetila. Sv. Augustin u svojim „Ispovijestima“ moli: »O vječna istino i istinita ljubavi, o ljubljena vječnosti! Ti si Bog moj, tebi uzdišem danju i noću. Čim sam te upoznao, ti si me podigao k sebi da vidim kako ima nešto što bi trebao vidjeti i kako još nisam takav da bi mogao vidjeti… Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i ja gorim za mirom tvojim.«

U prizoru preobraženja »glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.« Molitva je dopustiti Bogu da probije moju gluhoću kroz moju šutnju. Molitva kroz tišinu i tihovanje u sjeni Očevoj, donosi plod poslušnosti Kristu i nutarnjega preobraženja našega života, jer je naš život skriven s Kristom u Bogu. (usp. Kol 3,3)