Po čemu se kršćani razlikuju od ostalih?

ČITANJA:

Iz 58, 1-9a

Ps 51, 3-6a.18-19

Mt 9, 14-15

Tekst evanđelja:

“U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«”

Dragi prijatelju, mir tebi!

Kako bi nazvali svoj život?

Netko bi rekao: Život je borba, patnja… s tim bi odgovorom pokazao niz poteškoća s kojim se svakodnevno budi, živi, preživljava. Život prepun neizvjesnosti i slijepih ulica iz kojih je teško pronaći izlaz. Kažu, čak i Bog šuti i pušta.

Netko bi rekao: Život je škola … s tim bi odgovorom pokazao drugačiji pogled na stvarnost, koja nije idilična ali se iz nje dade naučiti mnogo, procijeniti i izabrati najbolje. Škola s kojom se odgajamo, odrastamo, drugujemo s mudrosti i znanjem. Zvuči optimističnije, zar ne?

Netko bi rekao: Život je radost, dar… s tim bi odgovorom takvi pokazali sasvim drugačiji osjećaj iste stvarnosti. Taj se osjećaj ne bi samo hranio uspjesima nego sve situacije pokušavao pogledati očima izazova i u tome često uspijevao. Ne uvijek, ali često. To su oči nade.

Poteškoće koje nas utapaju i uspjesi koji nas oduševljavaju nisu izolirane, jedine situacije. To su svakodnevne izmjene istog stanja našeg življenja. I zato njima trebamo pristupiti realno, s vjerom kako nismo sami, nego s Gospodinom.

Stoga je zanimljivo primijetiti današnji kratki evanđeoski tekst. Kratak ali toliko sadržajan: „Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!“

Koja je prava razlika Isusovih učenika od ostalih? Koja bi trebala biti prava razlika, nas koji se zovemo kršćani, od ostalih? U ovo vrijeme Korizme, vrijeme odricanja – naša pokora ne smije biti usmjerena na reguliranje postojećeg aktualnog stanja nego priprema za naš životni ispit vjernosti i postojanosti zajedništvu Isusovih učenika. Pokora koju čini kršćanin treba biti radost prihvaćanja s kojim život doživljava školom u kojoj vrijednosti ne ovise samo o uspjesima i hvalospjevima. Iskrenim korizmenim radom život primjećujemo u zajedništvu sa Kristom, nebeskim zaručnikom. Tada taj isti život, koliko god težak i neizvjestan, postaje škola i potom radost, dar trajne Božje prisutnosti po kojoj težina pokore ustupa mjesto radosti predanja i svakog blagoslova kojeg osjetimo.

Pokušajmo se, sadašnjim korizmenim postom i odricanjem, pripremati za trenutke s kojima ćemo Boga prepoznati, svjedočiti i s bližnjima radosno podijeliti.

Mir tebi!