SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Serđo Ćavar: "Otvorimo se Božjoj ljubavi i mudrosti"
Molimo da mi znamo prepoznati trenutak Gospodinova pohoda i njegovu brigu za nas, pa makar možda ponekad morali trpjeti za njegovo ime.
Foto PIXABAY
Foto PIXABAY
ČITANJA:
Rim 8,31b-39;
Ps 109,21-22.26-27.30-31;
Lk 13,31-35
Tekst evanđelja:
U onaj dan pristupe neki farizeji i reknu Isusu: »Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti.« A on će njima: »Idite i kažite toj lisici: ‘Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.’«
»Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe čas te reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!«
Riječ Božju tumači fra Serđo Ćavar:
Isus je na putu u Jeruzalem. Znamo što ga tamo čeka. Ipak je odlučan ići tim putem i izvršiti volju Očevu. Vremenski mu je slijed i kraj života u Jeruzalemu sasvim jasno zacrtan i omeđen. Nema te sile koja bi ga mogla smetnuti sa zacrtana puta. On se ne da nikim i ničim zastrašiti, pa ni Herodom Četverovlasnikom. On je do kraja u službi svoga Oca koji ga je poslao izvršiti djelo u svijetu. Farizeji upozoravaju Isusa da ga Herod želi pogubiti. Nagovaraju ga na bijeg, ali Krist ne želi bježati, jer zna da je volja Očeva biti na tome putu. Jedino Otac nebeski ima pravo odrediti kraj njegovu putovanju.
Predivna slika o kvočki i pilićima, takav je Bog Izraelov, takav je sam Isus. Gotovo balada nad Jeruzalemom. Htio je skupiti sve pod svoja krila, zaštititi sve, ali nisu htjeli. I najava pustoši. Za razliku od ‘lisice’ koja je Herod, Isus uspoređuje sebe s krilima koja su uvijek u Starom zavjetu realna, tvarna zaštita. Ali se Jeruzalem zatvorio Božjoj ljubavi i mudrosti. I zato je tako okrutno postupio s Isusom, jer nije mogao čuti njegov proročki vapaj i poziv za obraćenjem. Koliko smo dobronamjernih proročkih glasova i mi ugušili misleći da nas guše i ne omogućuje naše ostvarenje?
Molimo da mi znamo prepoznati trenutak Gospodinova pohoda i njegovu brigu za nas, pa makar možda ponekad morali trpjeti za njegovo ime, kao što reče poslanica Rimljanima danas: „U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.“ (Rim 8, 38-39)