Otvorimo oči svoga srca!
Ne dopuštajte si da vam darovani život i vrijeme prođe bez osjećaja zadovoljstva i ispunjenosti nutrine duše. Uzdajmo se u Spasitelja koji nas neprestano poziva i strpljivo čeka. Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Zeba.
Biblija_Pixabay
Biblija_Pixabay
ČITANJA:
Post 27,1-5.15-29;
Ps 135,1-6;
Mt 9,14-17
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!« »A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.« »I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.«
Odlomak današnjeg evanđelja započinje pitanjem kojega Isusu postavljaju Ivanovi učenici: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Moramo ovdje zastati i vidjeti zbog čega Ivanovi učenici i farizeji poste. To čine iz razloga da bi svojom pobožnošću ubrzali dolazak Kraljevstva Božjeg. Iz Isusove reakcije se osjeti kako nisu još spoznali da je On taj Mesija kojega očekuju. Radi toga Isus uzvraća protupitanjem: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik?«
Tko je zaručnik? – Zaručnik je sam Isus, a svatovi su njegovi pratioci. S Isusom kao zaručnikom započinje mesijansko vrijeme. Ovdje za sve nas, Isusove učenike, jest važno otvoriti oči svoga srca. Zašto“ – upravo iz razloga da nam se ne dogodi sljepoća. Gledati Isusa svakodnevno, a ne vidjeti ga. Želio bih dok zajedno promišljamo o Isusu zaručniku i Mesiji da upitamo sami sebe: Vjerujem li ja do kraja u Njega kao Mesiju? Osjećam li u sebi blizinu Kristovu? – Koliko sam svjestan te beskrajne Božje ljubavi prema nama?
Isus nam daje toliku ljubav, da je zbog naše sljepoće i naših grijeha umro za naše vječno spasenje. Živimo u turbulentnom vremenu gdje se sve brzo mijenja, sve je prolazno i često puta se u toj brzini i sami izgubimo. Upravo zato je potrebno znati samom sebi reći: stop!Razmislite što želite i što vas u životu pozitivno ispunjava i „hrani“ dušu i tijelo? Ne dopuštajte si da vam darovani život i vrijeme prođe bez osjećaja zadovoljstva i ispunjenosti nutrine duše. Uzdajmo se u Spasitelja koji nas neprestano poziva i strpljivo čeka. Otvorimo jedni drugima oči srca!
Sve na ovome svijetu prolazi i nestaje, a riječ koja je tijelom postala nikada neće proći. Vjeruješ li i ti sam u to?