Budi dio naše mreže

Nosimo li mir koji smo primili od Boga?

Tko bude otvoren Bogu, tko bude dostojan, mir Božji će ga zahvatiti! Ako smo se opredijelili za Isusa, onda smo dužni i mi poput njega birati križ, a ne se opredijeliti za nanošenje boli i mržnje drugima. Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Zeba.

/ sd

ČITANJA:

Iz 66,10-14c;

Ps 66,1-3a.4-7a.16.20;

Gal 6,14-18;

Lk 10,1-12.17-20

 

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«

»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«

Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«

 

Danas slavimo četrnaestu nedjelju kroz godinu. Za početak razmišljanja, poslušajmo ovu znakovitu priču. Svi ljudi koji su ikada živjeli bili su sakupljeni pred Božjim prijestoljem. Bili su mrzovoljni. Svi su se žalili, i počeli su mrmljati među sobom. Što Bog misli tko je On uopće? Jedna se skupina sastojala od Židova koji su pretrpjeli progon…

Neki su umrli u plinskim komorama i koncentracijskim logorima – i oni su se žalili: kako bi Bog mogao znati kroz što su sve oni prošli? Druga bijaše skupina robova – crnih muškaraca i žena sa žigovima na čelima, veliko mnoštvo njih, koji su trpjeli razne nepravde od onih koji su se nazivali ‘Božjim ljudima’ – Što bi Bog mogao znati o njihovim nevoljama? Bilo je dugih redova izbjeglica istjeranih iz svojih zemalja – beskućnika, koji nisu imali gdje glavu nasloniti. Bilo je i siromaha koji nikad na ovoj zemlji nisu mogli sastaviti kraj s krajem. Bilo je tu bolesnih i onih koji su trpjeli na razne načine, stotine skupina, svaka sa svojom pritužbom na Boga. Što on može znati o tome što sve ljudi moraju pretrpjeti?

Iz svake skupine odabran je vođa i sastavio se sud koji će iznijeti slučaj protiv samoga Svemogućeg. Umjesto da Bog sudi njima, oni su počeli suditi njemu. A odluka je bila da će Boga osuditi na život na Zemlji kao ljudsko biće, bez ikakve zaštite koja bi štitila njegovo božanstvo. Odlučeno je i o nekim detaljima: Neka bude rođen kao Židov. Neka bude rođen kao siromah. Neka se čak i sumnja u vjerodostojnost njegova rođenja. Dat će mu se da radi teške poslove i da osjeća oskudicu. Neka ga njegov narod odbaci. Za prijatelje će mu se dati samo oni koji su prezreni. Neka bude izdan od prijatelja. Neka bude lažno optužen, suđen pred pristranim sudom, osuđen od kukavička suca. Neka bude mučen i tada neka umre od ruke neprijatelja.

Dok je svaka skupina obznanjivala svoju presudu, žamor potvrđivanja čuo se iz mnoštva. Kada je i posljednja završila, velika buka je postala gotovo zaglušujuća… a onda su se svi okrenuli prema prijestolju. Odjednom, nebesa su se ispunila pokajničkom tišinom. Jer na mjestu gdje se nalazilo prijestolje, sada se mogao vidjeti – Križ.

Moramo doći kao mironosci i u životu propovijedati, unoseći mir koji smo primili od Boga koji živi u nama kao dar Duha Svetoga. Tko bude otvoren Bogu, tko bude dostojan, mir Božji će ga zahvatiti! Isus na ovaj svijet nije došao kako bi organizirao pristaše koji će sva djela činiti u njegovu korist niti da širi mržnju i zlobu na druge ljude. Bio je spremniji prihvatiti trpljenje i muku na drvu križa. Ako smo se opredijelili za Isusa, onda smo dužni i mi poput njega birati križ, a ne se opredijeliti za nanošenje boli i mržnje drugima.

Kao što reče sv. Pavao: »Čime da se drugim hvalim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista.«

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja