Neka Gospodin bude i zauvijek ostane sigurnost tvoga života!

ČITANJA:

Rim 4,13.16-18;

Ps 105,6-9.42-43;

Lk 12,8-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.«

»I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.« »Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.«

Draga braćo i sestre, poštovani slušatelji,

kao djeca voljeli smo se koji puta uzverati na neko stablo, brati njegove plodove, ili jednostavno uživati sjedeći na grani tog drveta, i promatrati svijet oko sebe pomalo iz ptičje perspektive. Hvala Bogu na tim lijepim i bezbrižnim radostima djetinjstva! Bog se raduje kada se mi kao Njegova djeca radujemo životu i svemu što je On za nas iz ljubavi stvorio. I tako je lijepo znati da On postoji, da je s nama, i tako je lijepo životom potvrđivati da smo Njegovi.

No, događa se nekada da se za nekog kaže da nekim svojim postupkom reže granu na kojoj sjedi. Što će se dogoditi čovjeku koji padne sa grane, jer ju prerezao? Povrijedit će se, slomiti nogu, možda i vrat… Tako je i sa čovjekom koji je spoznao Isusa, koji je ubrao slatki plod spasenja sa drva križa, a onda u možda nekoj nepovoljnoj situaciji života zanijekao da pripada Isusu, da je kršćanin. Taj je čovjek prerezao granu na kojoj je sjedio. To je učinio na neki način i Petar apostol, pa je povrijedio svoju dušu, slomio ga je taj grijeh, ali iskreno se pokajao, i Gospodin mu je oprostio. Otada nadalje on je svojim životom potvrđivao da pripada Kristu, a na koncu je to potvrdio i mučeničkom smrću. No, što bi bilo da se Petar nije pokajao? Da je u strahu ustrajao u svom grijehu? Propao bi. Baš poput Jude, koji se nije iskreno pokajao, jer da jest, došao bi sa kajanjem ne do židovskih poglavara, nego do Isusove Majke i do apostola, i skrušeno tražio oproštenje pod njihovim nogama. A to mu je bilo ispod časti. Svojim životom Juda je prezreo Spasitelja. Ne samo da je prerezao granu na kojoj je sjedio, nego je čitavo stablo posjekao, a ono se srušilo na njega… teške su ovo riječi, ali Božja riječ nam govori da postoji takav grijeh kojem nema oproštenja, kada čovjek pohuli protiv Duha Svetoga, kada čovjek definitivno i nepovratno odbaci i prezre Boga, kojeg je upoznao u Njegovoj moći i dobroti.

A mi nastavimo poput djeteta radosno sjediti na grani stabla Isusove Crkve. Kada nas netko pita, recimo tko smo, čiji smo, kome pripadamo i vjerujemo. Kada zapuše snažan vjetar, ne bojmo se, privijmo se još snažnije uz drvo križa. Gospodin će nam u svakom trenutku dati da znamo što treba reći i što treba činiti. Neka, dragi slušatelju, Gospodin bude i zauvijek ostane sigurnost tvoga života!

Vlč. Petar Mlakar, duhovnik Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu