NEDJELJOM U 20:00 Zakon ljubavi i milosrđa

ČITANJA:

Pnz 5,12-15;

Ps 81,3-8a.10-11;

2 Kor 4,6-11;

Mk 2,23 – 3,6

Tekst evanđelja:

Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«

Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«

I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«

Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.

A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava! Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

Riječ Božju tumači fra Renato Galić:

Misao o ljubavi prema čovjeku, o svojevrsnom čovjekoljublju, uvelike otkriva u čemu se sastoji poruka nedjeljnog evanđelja. Ono nam donosi dvije scene u kojima se Isus našao u sveti subotnji dan. U prvoj od te dvije scene, farizeji su optužili njegove učenike zato što su trgali klasnje, a u drugoj što je Isus ozdravio bolesnika u subotu. Po židovskim predajama, koje su očito postale svrha same sebi, to se jednostavno nije smjelo činiti.

Gledajući evanđelja u cjelini, ali također i ostatak novozavjetnih spisa, opažamo također kako su i Isus i njegovi učenici poštivali taj subotnji dan. Na nekoliko mjesta nalazimo Isusa kako u taj dan ide ili u hram ili u sinagogu na molitvu.

Mogli bismo slobodno reći kako s jedne strane jedno ovakvo razumijevanje dana Gospodnjega može biti i poticaj svima nama danas, posebno u ovom vremenu kada je ono ugroženo, kada se krše osnovna ljudska prava, dok nam s druge strane treba biti velika opomena kako dan Gospodnji nije svrha samom sebi, kako subota nije veća od čovjeka, već da nam čovjek i njegove potrebe trebaju biti na prvom mjestu. Radi se o čovjekoljublju. Na tom tragu razumijemo Isusovu rečenicu iz evanđelja: Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

Čovjek je u središtu! Stoga nam evanđelist Marko lijepo kaže u evanđelju kako je Isus rekao bolesnom čovjeku: „Stani u sredinu.“ Stavljajući čovjeka u sredinu, odnosno njegovo dobro i njegove potrebe, naravno, važno je naglasiti ne one sebične potrebe čemu smo svjedoci danas; tražeći način kako pomoći osobi koja se nađe u teškoća u taj dan, Isus nam želi reći da time zapravo stavljamo Boga u središte.

Isus s ovom zgodom lijepo kaže kako nije došao dokinuti niti jednu od starih zapovijedi, već im dati pravi smisao. Stoga Isus svoje učenike uči dvjema novim zapovijedima, onim o ljubavi prema Bogu i prema čovjeku koje nam postaju ključ za prosuđivanje svih ostalih zapovijedi. U zapovijedi ljubavi mnogo stvari i čini dobivaju drugačije svjetlo. U svjetlu dvije zapovjedi ljubavi, Isus zapravo otkiva farizejima izvorno značenje subote, izvorni Božji plan, a to je ljubav prema čovjeku u potrebi. Nije na odmet spomenuti kako je čovjek upravo kruna i vrhunac Božjeg stvaranja. Njega je Bog stvorio na svoju sliku i priliku. Čineći djela milosrđa i ljubavi u taj dan prema bližnjemu, mi ustvari činimo dobro samom Bogu.

Farizeji jednostavno nisu mogli razumjeti niti shvatiti ovaj Isus čin. A razlog tome je, kako kaže evanđelje, okorjelost njihova srca. Od predaje Božje, oni su stvorili predaje ljudske. Umjesto da ih Božji zakon čini slobodnima, njih su njihove ljudske odredbe zarobljavale i činile su da njihovo srce oteža i da zaslijepi na čovjeka u potrebi. Pravi pokazatelj je li naše srce otežalo, je naš odnos prema bližnjemu, prema bratu i sestri koji se nalaze u stvarnoj potrebi. Stoga je važno moliti se za dar mudrosti kako bismo uistinu mogli prepoznati čovjeka u potrebi i iskazati mu svoje milosrđe i ljubav, bez obzira kakve bile okolnosti toga dana ili društvo u kojemu se nalazili. Stavljajući čovjeka u potrebi u sredinu, mi s tim činom, stavljamo Boga u središte. A ako je Bog uistinu prisutan u našem srcu i životu kako često kažemo, to će biti vidljivo iz naših djela milosrđa. Potrebno je prijeći od pukog obdržavanja izvanjskog zakona, koji je potreban da se ne razumijemo krivo, na ispunjavanje zakona ljubavi i milosrđa.

Učimo se, kako smo to čuli u primjeru s početka ovoga razmatranja, čovjekoljublju, ljubavi prema bratu čovjeku u potrebi. Neka i naše najveće zadovoljstvo bude u iskazivanju ljubavi i činjenju djela milosrđa. Čuvajmo svoje srce od okorjelosti. Neka ispred osobe u istinskoj potrebi, nestane svaka naša predrasuda, obzir, tko je ili odakle je, koje je boje kože ili vjere; pokušajmo se staviti u njegovu kožu, razumjeti potrebe gladne osobe. Učimo se Isusovoj slobodi od drugih, od raznih uvjetovanosti i obzira. Budimo slobodni za drugoga, to jest budimo slobodni za Boga, a time ćemo ujedno biti slobodni i za čovjeka koji je vrhunac Božjeg stvaranja.