NEDJELJOM U 16:30 Znamo li se mudro služiti ovozemaljskim blagom?

ČITANJA:

Mudr 18,6-9;

Ps 33,1.12.18-20.22;

Heb 11,1-2.8-19;

Lk 12,32-48

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.

»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!

A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«

Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.

No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.

I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ceković:

Poštovani slušatelji,

doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti (Lk 12,34). Ove riječi koje smo čuli u evanđeoskom odlomku potiču nas na duboko propitivanje samih sebe, svojih životnih navika, svega što smo do sada postigli i što radimo trenutačno. Traže od nas da si postavimo pitanje: koje je to naše blago kojem se radujemo, koje nas čini sretnima? Je li to nešto što je dugotrajno ili kratkoga vijeka što dođe i još brže prođe ili nešto drugo? Riječ je o nepokvarljivom blagu kojeg ni moljac ni hrđa ne nagrizaju. Stoga, pozvani smo načiniti sebi kese i torbe koje ne stare. To ne želi reći da moramo bjesomučno bježati od ovozemaljskog blaga i imanja koje imamo ili koje smo naslijedili, već da se njime znamo mudro služiti, tj. da nam ono ne postane božanstvo. Nažalost, mnogima je božanstvo jelo, piće, novac, kocka i ostali ovozemaljski užitci, dok ono najvažnije olako zaboravljaju i odgađaju. Odgađati se može neko vrijeme, ali ne zadugo, jer trenutak susreta s Gospodinom u kojem ćemo spoznati gdje nam je cijeli život bilo blago samo što ne pokuca na vrata našega života. Što ćemo tada odgovoriti, kako ćemo prezentirati čitav svoji život, ako nismo radili kako treba i načinili od svoje duše kesu koja će istinski u sebi pohranjivati blago nepropadljivo koje primamo svake nedjelje, svakoga dana kada dolazimo na svetu euharistiju i kada ostvarujemo osobni kontakt s Gospodinom kroz dnevnu molitvu.

Drugi poziv jest na spremnost opasanih bokova i svjetiljke upaljene da spremni dočekamo gospodara čim pokuca i vrati se sa svadbe. Naime, čovjek ima slobodnu volju i čitavog života može se opredjeljivati i izabirati za svoj život ono što smatra da je za njega dobro. Pomislili bismo kako svi ljudi sebi žele dobro, ali bitna je razlika u tome što dobar dio ljudi i ne čezne za onim dobrom što ga evanđelje stavlja pred nas, jer zavedeni svjetlošću i sjajem ovoga svijeta imaju neko lažno dobro pred sobom. Tko nameće to lažno dobro nego samo zlo kojemu nije stalo da se ljudi spase? Zato Gospodin nastavlja, da budemo budni poput domaćina koji ne bi dao prokopati svoje kuće. Dobar domaćin gorljivo čuva svoju kuću od bilo kakvih nepogoda i od kradljivaca, čuva tajne svoje kuće ne zato što je sebičan i s nikim ništa ne želi dijeliti, već čuvajući to nepropadljivo blago u njoj ostajući budan zapravo čuva svoj mir i sigurnost. Slika dobrog domaćina i kuće odnosila bi se na naše duše, koje trebamo gorljivo čuvati od bilo kakva kradljivca, tj. grijeha i grešnoga stanja koje iz nje može ukrasti ono najvrjednije i nama najdraže, a to je odnos s Bogom koji će nas za našu ustrajnost i nagraditi ako ustrajemo do kraja. Valja ponoviti da smo svi pozvani na svetost, svi imamo iste mogućnosti i ne ostvaruju se one hodajući po laticama već preko trnja i muke, preko križa.

Postoji još jedna velika pogubnost na tome putu a ona je ravnodušnost (koja uvodi u beskrajnu lijenost i ništavilo) sluge koji je pomislio da će gospodar okasniti. Kao djeca smo zasigurno od svojih roditelja ponekad dobili zadatke koje trebamo riješiti prije nego se roditelji vrate s posla ili nekog puta. U trenutku zadavanja istih možda smo negodovali, bili nezadovoljni što to i to moramo učiniti. Očekivali smo kada ćemo ostati sami da barem na tren smetnemo s uma ono što moramo učiniti i tako je prošao čitav dan, a mi nismo učinili ništa, smatrajući da imamo vremena prije nego se roditelji vrate kući. Začuli smo zvuk auta i grčeviti započeli kao raditi smatrajući da ćemo lakše proći kod roditelja ako nas zateknu da radimo. Zar nije taj dječji odnos prema roditeljima često preslikan u našim odnosima prema Bogu koji je pun strpljenja za nas, ali koji sve zna o nama koliko smo upućeni u nešto, koliko smo truda uložili u svoje spasenje, koliko smo zapravo bili istinski ljudi i jesmo li koristili darove koje nam je dao da bi svoj život i živote drugih priveli spasenju. Evanđelje je jasno – kome je više dano od njega će se više tražiti, a kome je manje dano od njega će se manje tražiti. Zato nemojmo prokockati šansu koju smo dobili na dan svoga krštenja kojega se potrebno sjetiti svakoga dana našega života jer na takav način bit ćemo svjesni tko smo, što smo i kamo nam je ići po završetku ovozemaljskog života. Amen.