NEDJELJOM U 16:30 Život nije u onome što posjeduješ

ČITANJA:

Prop 1,2; 2,21-23;

Ps 90,3-6.12-14.17;

Kol 3,1-5.9-11;

Lk 12,13-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«

Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Hrvoje Poljak:

Danas razmišljamo o prolaznosti života, o ljudskoj pohlepi, požudi i oholosti, kako čovjek uvijek želi nešto postići i umnožiti. Isus nam daje primjer jednog bogataša, jednog uspješnog, poslovnog čovjeka kakva bi većina ljudi danas htjela biti. Isus kaže da je bio neki bogati čovjek kojemu je sve obilno krenulo i taj čovjek ovako u sebi razmišljaše:

„Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.“

Iz ovog primjera možemo izvući nekoliko poruka. Radi se o bogatom čovjeku koji već ima sve što mu treba, i više nego što mu treba, ali to ne primjećuje. Dalje, ovaj čovjek živi u uvjerenju da nema duše, odnosno, dušu je svoju anulirao i sveo na tijelo i potrebe tijela. Misli da duša jede, pije i uživa kad kaže svojoj duši: „Dušo, počivaj, jedi, pij i uživaj!“ Treće, čovjek živi kao da nema Boga jer ni u jednom trenutku on ne kaže: Ako Bog da i ako budem živ. On uopće ne računa s istinom da je uvjet svake naše sekunde zapravo Bog i da On podupire naš život. I zadnje, iz ovog primjera prosijava jedno: zaboravlja se i Bog i bližnji. I to je karakteristika svih ljudi koji zbog svoje pohlepe, pohote i oholosti ne vode računa o drugima.

Na što nas Bog poziva? Bog nas poziva da mi živeći ovaj život budemo svjesni da svaki čas možemo biti pozvani od Boga. Jer, prema Isusovom mišljenju, živjeti kao ovaj bogataš velika je sljepoća i velika ludost. Isus ovog čovjeka koji tako živi, naziva: Bezumniče! Zar ne znaš da te Bog može uzeti i da ćeš sve izgubiti.

Što mi nosimo pred Boga? Pred Boga nosimo samo svoje srce, svoju dušu, sadržaj svoga života u svojoj nutrini, nosimo istinu o sebi. To je jedino što mi nosimo. Bog se ničim ne da impresionirati. Bog samo gleda na naše srce.

Na što nas još Bog poziva? Da živimo ovaj život na zemlji tako da tražimo Boga i Nebo, u svemu. Blago onim obiteljima, ljudima koji uvijek, u svim svojim životnim situacijama polaze od Boga. Blago onome koji Boga uvijek stavlja u središte svoga života. A ne, kao ovaj bogataš: polaziti od sebe, od svojih užitaka i interesa i kako je meni lakše.

I drugo, trebamo uvijek živjeti skromno te mrtviti svoja sjetila. I zadnje: uvijek trebamo živjeti ono na što nas Isus upozorava. Živjeti svjesni da nam život nije u onome što posjedujemo. Život nije u onome što možemo iskoristiti, u onome što možemo upotrijebiti, u onome što možemo postići. Život, kaže Isus, nije u tome.

Pa u čemu je život? U čemu je sreća? U čemu je smisao? Život je u onome što ne možemo posjedovati! A što je to? To je Bog! I to je moj bližnji, to je osoba, to je čovjek. Po onome kome možemo služiti Bogu. U tome se nalazi sreća na zemlji i vječna sreća na Nebu. Dakle sreća je i smisao u ljubavi, u Onome koga možemo ljubiti, kome možemo služiti, a ne u stvarima koje možemo posjedovati, upotrijebiti. I nikad nećeš naći sreću u čovjeku kojega upotrebljavaš ili iskorištavaš, nego u čovjeku kojega ljubiš i kojemu služiš. Zato nas Isus danas i upozorava: ako nam je život u posjedovanju, onda nam je i sadašnjost i budućnost – pakao, nesreća i frustracija. Isus zaključuje: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe, i koliko god netko obilovao, život mu nije u onome što posjeduje“ (Lk 12,15).