NEDJELJOM U 16:30 Susret s Gospodinom ne ostavlja čovjeka ravnodušnim

ČITANJA:

vl.: Dn 7,9-10.13-14 ;

Ps 97,1-2.5-6.9;

2 Pt 1,16-19;

Mt 17,1-9

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«

Dok je on još govorio, gle, svjetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

Riječ Božju tumači o. Vladimir Sedlak:

U sva tri sinoptička evanđelja, a danas smo čuli evanđelje po Mateju, Krist kroz preobraženje na gori Tabor upoznaje i pripravlja učenike u posljednjim trenucima svoga poslanja na zemlji na skandal križa kada se on dogodi. On je s učenicima odlučno krenuo prema Jeruzalemu gdje će biti ponižen i mučen do smrti, smrti na križu. Preobraženje pripravlja učenike za skandal križa. Zato ne smiju niti govoriti prije nego li se sve u Jeruzalemu ispuni. S predokusom Kristova proslavljena lika, učenici će u pashalnom otajstvu Krista ubrojanog u zločince vidjeti kao spasitelja kada se uskrsnuće dogodi.

Preobraženje, na gori Tabor, suprotstavlja Krista proslavljenog s bolom muke koja počinje u Getsemaniju. U oba Krist vodi trojicu: Petra, Ivana i Jakova kako bi molili po strani. Petar, izabran i određen za stijenu – glavu Crkve; Ivan, njegov ljubljeni učenik kao znak Božje blizine čovjeku i Jakov brat Gospodnji prvi od apostola će proliti krv za evanđelje.

Isus je učitelj čije su pouke više od riječi, jer on je Riječ Očeva koji se pred apostolima sada potvrđuje. On i Otac su jedno, poput Stvoritelja koji istinski ljubi stvorenje, Krist ljubi čovjeka i za njegovo spasenje sebe daje. U svome je bogočovještvu s nama u svemu jednak osim u grijehu, toliko blizak da među nama ima i rodbine svoje. Petar, Ivan i Jakov svjedoci su te Kristove stvarnosti sada pred njima potvrđene od Oca pred Mojsijem Božjim zakonodavcem i Ilijom, najvećim prorokom. Stari zavjet se ispunja i potvrđuje u Kristu.

Apostoli su tri puta čuli Očev glas: kod krštenja na Jordanu, u Preobraženju na gori Tabor i uoči muke: “Ovo je sin moj ljubljeni u kojem sam zadovoljan. Poslušajte ga.”

U Kristovom preobraženju vidi se slavno očitovanje božanske istine Kristova zemaljskog života. Vidimo također i svjedočanstvo kako je susret s Gospodinom nešto što ne ostavlja ravnodušnim. Apostolima je lijepo, oni žele podići šatore, kako bi Božje prilike zauvijek bile među njima.

Kršćanski život ispunjen je našim susretima s Bogom koji se u svojoj punini očituje u Euharistiji. Crkva nas uči kako je naš izvor i snaga, te naš vrhunac. Božja riječ i vidljivi znaci nevidljive Božje milosti – sakramenti, svakodnevno nas osnažuju i preobražuju kako bismo bili što vjernija ikona Božja u ovome svijetu. Preobraženje ne završava na Gori u blaženom gledanju Božjega lica, već u poslanju ovdje na zemlji. Apostoli silaze s Tabora, ovdje na zemlji proživljavaju Pashu, žrtvu njihova i našega otkupljenja, kako bi po njoj jednoga dana baštinili nebesku slavu.