NEDJELJOM U 16:30 Služenje drugima je sjedinjenje sa samim Gospodinom

ČITANJA:

2 Kr 4,8-11.14-16a;

Ps 89,2-3.16-19;

Rim 6,3-4.8-11;

Mt 10,37-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.

Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«

Riječ Božju tumači fra Andrija Bilokapić:

Drage sestre i braćo, dragi Kristovi vjernici!

Nedjelja je dan kada nas Gospodin blagoslivlja sobom, zato je nedjelja najvažniji dan u tjednu. To je predokus neba, a središnji čin kršćanina u ritmu tjedna jeste nedjeljna sveta misa. U nedjeljnom evanđelju perikopa ima dva različita dijela – prvi dio govori o nasljedovanju Isusa, a drugi dio o nagradi onima koji Isusa slijede.

Isus kaže da tko ljubi oca ili majku više nego njega, nije njega dostojan. Usporedno mjesto ovom evanđeoskom tekstu kod Luke u 14. poglavlju glasi: Tko ne mrzi oca ili majku, braću ili sestre, nije mene dostojan. Isus nas nikada nije pozivao na mržnju. On nas uvijek poziva na dobrotu, na praštanje, na ljubav. Isus želi izreći onaj šokantni izražaj, u stilu židovskoga govora, da je on u središtu. On je naša osovina. Ako ne spoznamo svoju ljubljenost od Isusa, ako Isusu ne uzvratimo ljubav, onda nismo sposobni voljeti druge. Nismo sposobni voljeti ni oca, ni majku, ni braću, ni druge. Voljet ćemo ih dok nam koriste, dok nam mogu nečem poslužiti, a kada se to ne događa i kada ostare onda ćemo ih odbaciti.

No, ako je Isus naše središte i osovina našega života onda možemo pravilno raditi i pravilno djelovati poput kotača, koji treba imati čvrstu osovinu da bi mogao obavljati svoj posao. Ta čvrsta osovina, to sredite, jest Isus Krist. Isus zahtijeva da ljubimo njega kako bismo mogli ljubiti one koje nam je on u životu darovao, koje nam je stavio na naše životne putove.

Zatim kaže ‘Tko ne uzme svoj križ, nije mene dostojan’. U Evanđelju, u Isusovo vrijeme, uzeti svoj križ značilo je biti uskoro obješen. Nije to da ću evo ja malo prihvatiti svoje bolesti, nemoći, nevolje, i ja ću uzeti svoj križ. Sasvim je drugo u evanđelju. Isus kada nosi svoj križ prema kalvariji on iz ljubavi ide prema kalvariji, ide u smrt. Zato nas Isus poziva da ljubavlju odgovorimo na ljubav. Uzimo svoj križ. Prvi kršćani dok su živjeli na taj način, dok im je spoznaja Krista, dok im je evanđelje i nedjeljna misa bila važnija od njihova života mogli su tako slobodno živjeti i tako druge oslobađati. Mogli su tako drugima služiti.

Isus kaže da će imati život onaj koji ga izgubi poradi Isusa. Zapravo cijela logika postojanja je gubitak – dobitak. Logika gubljenja, darivanja, žrtve, logika je na kojoj je utemeljen kozmos i sve što postoji. Božji je rukopis u tom odricanju u kojem se krije klica, rast, sjeme, bogatstvo, umnožavanje kruha. To znači gubiti. Tko izgubi svoj život, taj će ga imati, taj će istinski živjeti. Tamo gdje darujemo iz ljubavi svoj život, tamo ga i imamo. Tamo gdje ljubimo, gdje jedni drugima činimo dobro, mi smo vrijeme pretvorili u vječnost, mi smo već uskrsli. Na kraju će se računati samo vrijeme gdje smo bili dalje darovani. To se umnaža i to ostaje vječno.

Dalje Isus kaže svojima: ‘Tko vas prima, mene prima’. Ovaj redak stavlja povjerenje među nas. Primiti drugoga, primiti Isusovog učenika, ovo se odnosi na svakog Isusovog vjernika. Drugi nam je zgoda da budemo Bogom obogaćeni. Kada ste darovali? Kada ste nešto učinili – gladnoga nahranili, žednoga napojili, golog odjenuli,… mene ste primili, mene ste nahranili, mene ste odjenuli. Ostaje duboka potreba poslužiti drugoga koja je sjedinjenje sa samim Gospodinom.