NEDJELJOM U 16:30 Poniznost i čista ljubav

ČITANJA:

Sir 3,17-18.20.28-29;

Ps 68,4-5ac.6-7ab.10-11;

Heb 12,18-19.22-24a;

Lk 14,1.7-14

Tekst evanđelja:

Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Sandrin:

Poštovani slušatelji,

U ovom evanđeoskom odlomku Isus opet koristi jednostavnu situaciju iz svakodnevice kako bi nam prenio važnu poruku. Nalazi se na večeri u kući jednog uglednog farizeja. Promatra kako se gosti guraju da sjednu na najbolja mjesta, ona bliže domaćinu, koja su znak časti i važnosti. I tada im priča prispodobu: „Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto…”. Na prvu zvuči kao običan savjet iz bontona, nešto što bi mogli čuti i u školi ili od roditelja. No, Isus ide puno dublje. Govori o poniznosti. A poniznost nije gluma skromnosti, niti samoponižavanje. To je istina o sebi, da znaš koliko vrijediš, ali i da znaš da nisi iznad drugih.

U našem svijetu stalno se mjeri tko je važniji, tko ima više, tko ima više pratitelja, lajkova, uspjeha. Ljudi se bore za „prva mjesta”, ne samo na gozbama, nego u društvu, školi, poslu, pa čak i u Crkvi. Ali Isus poručuje: pravo dostojanstvo ne dolazi od mjesta na kojem sjediš, nego od srca koje imaš. Ne budi onaj koji se gura naprijed da bi bio viđen, budi onaj koji zna stati u red, čekati, dati prednost drugome. Zanimljivo je što Isus obećava poniznima: „svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen”.

U Božjim očima vrijediš ne po tome što drugi misle o tebi, nego po tome kako gledaš na sebe i na druge, s ljubavlju i poštovanjem. Drugi dio evanđelja ide još dalje. Isus kaže: „Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.” To znači: čini dobro bez očekivanja nagrade. U svijetu u kojem je često sve „računica”: ja tebi – ti meni, Isus nas poziva da dajemo onima koji nemaju čime uzvratiti. To je čista ljubav, ona koja ne traži ništa zauzvrat.

Za mlade, ovo evanđelje poručuje: ne moraš se dokazivati vanjskim stvarima. Tvoja vrijednost je u tome koliko znaš služiti, voljeti i biti jednostavan. Budi osoba koja zna pustiti druge ispred sebe, a ne koja mora uvijek biti prva.

Za starije, poruka je možda još snažnija: život se ne mjeri titulama ni uspjesima, nego kako si živio odnose s ljudima, jesi li bio velikodušan, pravedan, ponizan?

Na kraju, Isus ne obećava ljudsku nagradu, nego Božju: „Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.” A kad Bog uzvraća, to je više nego dovoljno.

Amen.