NEDJELJOM u 16:30 Isus nije protiv grešnika nego osuđuje grijeh, a grešniku daje novu priliku
Čitanja:
Iz 43,16-21
Ps 126,1-6
Fil 3,8-14
Iv 8,1-11
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih.
Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
Riječ Gospodnja.
Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Žinić:
Evanđelje današnje 5. nedjelje u korizmenom vremenu stavlja pred nas scenu Isusa i žene uhvaćene u preljubu. Vjerski vođe vješto stavljaju pred Isusa zamku tražeći od njega mišljenje u slučaju preljuba koji, po Mojsijevom zakonu, zahtijeva smrt kamenovanjem. Umjesto da preljubnicu osudi, Isus odgovara božanskom mudrošću koja nadilazi svaki zakon. Za licemjerne vođe takav je odgovor ipak bio preveliki izazov. Jedan po jedan, počevši od starijih, odlaze s poprišta svjesni vlastitih grijeha i propusta.
Ovo je događaj koji nas poučava milosrđu, praštanju i onome što mi se čini najvažnijim – odmaku od licemjerja. Isus pokazuje empatiju prema ženi hrabreći je da napusti grešan način života ne osuđujući je.
Poznat nam je u povijesti princip: locirati, identificirati i uhititi. Nekoga prokazati kako bi se iza inscenirane predstave nekoga ili nešto moglo sakriti i opravdati. Nesvjesno se u ljudima stvara potreba pronaći žrtvenog jarca kako bi se sakrio grijeh pojedinca ili pak određene klike. To je isključivo ljudski princip, a u Isusovom postupku evidentno je da to nikako ne može biti božanski.
Rene Girard, jedan od najvećih teoretičara 20.stoljeća, razvija mehanizam žrtvenog jarca. Takav mehanizam prisutan je u svakom društvu gotovo na svim razinama, od najviših pa naniže. Kada stvari izmaknu kontroli i pođu krivo, kad se dignu tenzije, instinktivno počinjemo tražiti krivca. U nama se budi tendencija detektirati žrtvenog jarca, jer nam takav pristup u vrijeme krize stvara osjećaj makar prividnog mira i zajedništva.
Pogledajmo sam razvoj događaja. Pitanje koje se kao prvo nameće jest jesu li ženu uhvatili slučajno ili je to bio dio skovanog plana? Pozicionirati se, igrati se određeno vrijeme detektiva i čekati priliku kad će je uhvatiti u samom činu? Pitanje koje je također simptomatično jest kako pismoznanci gledaju na Božji Zakon: kao onaj koji nam je darovan da bi štitio ili kažnjavao ljude, pomagao im ili ih osuđivao? U ovom je slučaju zasigurno riječ o tome da se na vrlo precizan način nađe, izolira i kazni grešnik. Taj će onda obavezno biti izložen i javno stavljen na stup srama, da ga svi gledaju i zgražaju se nad njegovim zlodjelom. Inače čitava ova hajka, kad ne bi bila učinjena javno, nema nikakvog smisla. I to sve pod izlikom Zakona, jer on tako zahtijeva.
Zakon i velika tradicija u Izraelu često su se koristili na potpuno pogrješan način. Kad su Isusa upitali za mišljenje što on čini? Kaže Pismo da se sagnuo i pisao po tlu. Tu se prvi put spominje u Pismima da Isus nešto piše, a tradicija govori da je pisao njihove grijehe. Poznavajući njihovo srce i naume, gordo zvuči njegova reakcija: tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen.
Takav stav pokazuje da Isus sebe stavlja u poziciju moralne i duhovne vertikale, pa čak i iznad Zakona, usmjerene, ne protiv grešnice, nego protiv onih koji se ne ustručavaju javno osuđivati, a svoj grijeh skrivaju. Kad su ostali sami, Isus pita ženu gdje su ovi i zar je nitko više ne osuđuje? Isus nije protiv grešnika, on osuđuje jedino grijeh. Grešniku oprašta bezakonje i daje mu novu priliku. „Ne osuđujem te ni ja. Idi i nemoj više griješiti!“
Vrlo je lako domisliti kako nas ovaj primjer uči da olako i podmuklo ne osuđujemo, jer ne možemo pobjeći od svojih slabosti. Budimo pošteni prema vlastitim padovima i pokažimo razumijevanje prema padovima drugih kako bismo i sami mogli tražiti i dobiti oproštenje.