NEDJELJOM U 16:30 Evanđelje – poveznica dva svijeta

ČITANJA:

Sir 24,1-2.8-12

Ps 147

Ef 1,3-6.15-18

Iv 1,1-18

Tekst evanđelja:

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku kod Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca– pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Ivan Aničić, župnik župe Uznesenja BDM, Prisoje (BiH):

Početak Ivanova Evanđelja nije običan uvod, nego most između dvaju svjetova – židovskog i grčkog. Prvi kršćani bili su Židovi i razmišljali su u kategorijama Staroga zavjeta: Božjih obećanja i dolaska Mesije. Ali Kristova poruka se vrlo brzo proširila izvan židovskog naroda. Već nakon tridesetak godina grčki je svijet brojčano potpuno nadvladao židovske kršćane. Ondje se pojavila poteškoća: Grci nikada nisu čuli za Mesiju i njihove kategorije mišljenja bile su sasvim drukčije. Pitanje je postalo: Kako navijestiti Isusa narodu koji ne razumije židovske slike, ali nosi duboku čežnju za istinom, smislom i Logosom? Trebalo je pronaći jezik koji bi razumjela oba svijeta – bez gubitka sadržaja Evanđelja. Ivan je upravo to učinio: izabrao je riječ Logos – pojam koji je bio poznat i Židovima i Grcima, ali ga je ispunio novim, božanskim sadržajem. Tako Evanđelje počinje riječima: „U početku bijaše Riječ…“ Bog koji postaje razumljiv svakom narodu i svakom srcu. Ivan pokazuje da utjelovljena Riječ je Osoba koji dolazi „prevesti“ sebe u naš jezik, naše tijelo i našu povijest.

No, jedna rečenica posebno odzvanja: „U njemu bijaše Život, i Život bijaše Svjetlo ljudima.“ Ove riječi otkrivaju nam tko je Krist, koja je Njegova misija, ali i tko smo mi u Njemu.

Tko je Krist?

Onoga časa kada Ivan kaže: „U njemu bijaše Život“, on želi reći da Krist ne daje život kao nešto izvan sebe – nego da On sam jest punina postojanja. Kao što izvor ne „posuđuje“ vodu, nego iz sebe neprestano izvire, tako i Krist iz sebe izlijeva život. U njemu nije samo odgovor na ljudska pitanja; u njemu čovjek nalazi ono za čime čezne, a to je da bude živ, ne samo biološki, nego istinski, da ima konkretan smisao svoga života.

Koja je njegova misija?

Ako je On Život i Svjetlo, onda njegova misija nije ništa drugo nego da nas izvuče iz unutarnje tame. Tama je duhovna bezvoljnost, nemir, izgubljenost, osjećaj da živim prema vani, ali iznutra sam prazniji nego što se usuđujem priznati. Zato nam Krist dolazi reći: „Dođite k meni, svi vi izmoreni i opterećeni“ Ne liječi nas kao učitelj koji samo pokazuje put, nego kao svjetlo koje rasvjetljuje i grije iznutra, tako da čovjek počne disati drugačijim dahom.

Tko smo mi u njemu?

Mi nismo tek slušatelji Riječi, nego dionici života koji se u Njemu daruje. Biti kršćanin ne znači imati informaciju o Bogu, nego „prepustiti Gospodinu putove svoje“. Ako je Krist Svjetlo, onda smo mi djeca svjetla – ne zato što smo savršeni, nego zato što smo dopustili da nas On obasja. U Njemu postajemo ljudi koji gledaju prosvjetljeni njegovom svetošću, koji nose mir gdje je nemir, i nadu gdje je praznina. U Njemu, naša biografija više nije zatvorena prošlošću, nego otvorena vječnošću.

Zato ova Ivanova rečenica nije teološka definicija, nego poticaj:
ako je Krist Život onda dopusti mu da tvoje srce prestane biti tek pulsiranje, a postane življenje. Ako je On Svjetlo onda prestani bježati od Onoga koji jedini može pokazati tko zapravo jesi.

Zaključak

Braćo i sestre, na početku godine upalimo u sebi Kristovo evanđeosko svjetlo koje ćemo neprestano nadolijevati novom Božjom riječju, kako bi cijelu ovu godinu moglo u nama sjati. Ne trebamo sami stvarati svjetlo – dovoljno je dopustiti da nas On zahvati iznutra. Svjetlo Evanđelja je orijentir koji daje smjer kad nas uhvati tama. Ako ostanemo blizu Kristu, tama neće nestati iz svijeta, ali neće više imati vlast nad nama. Njegova prisutnost je naš unutarnji kompas. U tom svjetlu učimo gledati jedni druge ne kroz slabosti, nego kroz dostojanstvo djece Božje. Zato dopustimo da ova godina ne bude samo kalendarska promjena, nego promjena pogleda. Ne idemo u nepoznato sami – nosimo Onoga koji nas nosi. A gdje Kristovo svjetlo prebiva, tamo ni najdublja noć nema zadnju riječ.