NEDJELJOM U 16:30 Dopustimo Bogu da nam bude blizu

ČITANJA:

Post 22,1-2.9a.10-13.15-18;

Ps 116,10.15-19;

Rim 8,31b-34;

Mk 9,2-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.

Riječ Božju tumači s. Damjana Mihaela Barbarić:

Cijenjeni slušatelji, danas slavimo drugu korizmenu nedjelju, koja pred naše oči i srce stavlja lik Isusa Krista u svoj slavi. Naime, ljudima onoga vremena nije bilo problem promatrati Isusa kao čovjeka, kao velikog učitelja, vrsnog poznavaoca Pisama, osjećali su i doživljavali snagu njegovih riječi, ali on je bio tu, živio kraj njih, jeo, spavao, umarao se. Znamo da potkraj njegova zemaljskog života napetosti između njega i Židova na vlasti, te Rimske vlasti postajalo je sve teže. Nije bio po volji ni jednima ni drugima. Ozbiljno i bez zadrške najavljivao je svoju smrt, ali i u uskrsnuće. Sve je to bilo teško shvatljivo. U današnjem evanđelju izabire trojicu Petra, Ivana i Jakova i s njima boravi na brdu gdje je pokazao svoju nebesku slavu. Mi ovaj događaj u Crkvi slavimo i zasebnim blagdanom Preobraženja Gospodnjega 6. kolovoza, a eto liturgija nam to evanđelje donosi i na početku korizme kako bi nam pogled usmjerila na Nebo. Nije lako biti u patnji, u suzama, a da ne vidiš smisao tomu, da ne vidiš da postoji nešto bolje koje nas čeka.

Vjerujem da je Isus htio ohrabriti ovu trojicu apostola da vide tko je on u biti, da se ne prestraše kad dođu trenuci muke i smrti. Čuli smo i da im je rekao da o tome ne govore doke ne uskrsne od mrtvih. Znači njima je pokazao i pozvao ih na šutnju, ali im je dao tajnu snagu koja im je itekako mogla pomoći da u patnji ne izgube pogled na Nebo. Isto i nama Isus danas poručuje: da, patnja i smrt postoje, to su teški trenuci u našim životima, ali postoji Nebo, postoji nešto zbog čega se isplati svaki napor, trud, patnja. Na zemlji je nemoguće izbjeći poteškoće, ali Bog nam je dao svoga Sina. Nije ga poštedio svega onoga ljudskoga iskustva. Učinio ga je grijehom za nas, dopustio je da iskusi svu težinu patnje i boli zbog grijeha i skretanja sa staze koja vodi u život vječni. Isus je sve to iskusio i svojom smrću nama pokazao put, umjesto nas podnio sve posljedice toga zla i u borbi sa Zlim, pokazao je pobjedu. Divno reče sv. Pavao u poslanici Rimljana: On se baš zauzima za nas. DA, dragi slušatelji, Isus se zauzima za svakoga od nas. Za tebe i mene, zauzima se, pomaže, blizu nam je. Takav je naš Bog, blizu svakom čovjeku, ali u slobodi, ne želi prisiljavati bilo koga, nego nudi, potiče, opominje, poziva. Na nama je da prihvatimo njegov poziv i blizinu. Neka nam i ova korizma i današnja nedjelja budu još jedna šansa: dopustimo Bogu da nam bude blizu. Hvaljen Isus i Marija!