NEDJELJOM U 16:30 Bog tako ljubi svijet!

ČITANJA:

vl.: Br 21,4b-9;

Ps 78,1-2.34-38;

Fil 2,6-11;

Iv 3,13-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Šimatović, upravitelj svetišta Crkve hrvatskih mučenika i župnik župe Sv. Nikole na Udbini, te vojni i policijski kapelan:

Dragi slušatelji, draga braćo i sestre u Kristu!

Isus u noćnom razgovoru s Nikodemom izgovara rečenicu koju mnogi zovu “malo evanđelje” – jer u nekoliko riječi sažima cijeli Božji plan spasenja: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” To je srce kršćanske poruke. Nećemo se spasit vlastitim trudom, nećemo se izborit za nebo vlastitim zaslugama, nego zbog toga što nas je Bog prvi ljubio.
Tako duboko, tako stvarno – da je dao sve, dao Sina – za tebe i za mene.

Isus govori Nikodemu o križu, još prije nego što su se kalvarija i križ dogodili. Kaže: “Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji.” Križ nije slučajnost. Križ je put ljubavi. Bog ne ostaje daleko, ne stoji sa strane – nego ulazi u našu bol, u naš grijeh, u našu smrt, i tu donosi spasenje. To je slika Boga kojeg mi kršćani naviještamo: ne sudac s prijestolja, nego Otac s križa.

Isus ne kaže: “Bog je tako ljubio dobre, savršene, pravedne…” Ne – kaže: “Bog je tako ljubio svijet.” Prekrasna rečenica. Svijet – sa svim njegovim ranama, promašajima, ratovima, nepravdama. Bog ljubi ovaj svijet, ranjeni svijet i zato mu daje nadu – ne kroz osudu, nego kroz spasenje. Zato je evanđelje poruka koja se ne smije prešutjeti. U svijetu punom sumnje, podjela i tame mi imamo rečenicu koja može podržati čitav svijet: Bog te ljubi. I upravo zato je važno da se sjećamo onih koji su tu ljubav živjeli do kraja.

Dragi slušatelju, ovo evanđelje nije samo podsjetnik na ono što je Bog učinio – nego poziv da i mi odgovorimo. Isus ne kaže: “Tko zna za mene, tko spominje moje ime, imat će život vječni.” Nego: “Tko vjeruje.” Vjera nije samo mišljenje – vjera je odnos, povjerenje, predanje. Vjerovati znači: prepustiti Bogu svoje strahove, držati se Njega kad sve drugo pada, ljubiti i kad boli, praštati i kad nije lako, živjeti za druge, a ne samo za sebe. To su činili i naši mučenici, naši hrvatski sveci i blaženici. To možemo – uz Božju pomoć – i mi.

Na kraju, vratimo se opet onim riječima: “Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.” U svijetu punom osuda, razočaranja i tuge, Krist ne dolazi s prijetnjom – nego s nadom. A na nama je da mu povjerujemo. Da ne budemo promatrači – nego svjedoci. Da nastavimo ono što su mučenici prije nas započeli: živjeti iz vjere, iz ljubavi, iz istine, jer to je život koji ne propada – nego vodi u vječnost.

Amen.

Crkva hrvatskih mučenika na Udbini.