NEDJELJOM U 15:30 U Kristu je naše vječno zajedništvo, naš Raj!

ČITANJA:

1Kr 19,4-8;

Ps 34,2-9;

Ef 4,30 – 5,2;

Iv 6,41-51

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’«

Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fr. Mislav Peček:

Da bismo mogli živjeti, potrebna nam je hrana. Kako bismo mogli djelovati u svijetu, biti plodonosni dobrim djelima, potrebna nam je i fizička okrjepa i zdravlje tijela. Bog nas je stvorio takvima jer želi da hraneći se primamo korist za tijelo i užitak za dušu. Od davnine je čovjeku prva i glavna hrana bila plod trsa i rada ruku, kruh. Kruh označava život. I danas u našem narodu kada kažemo nekome „Nema ti tu kruha“, mislimo zapravo da tamo nema budućnosti, uspjeha, života… Čujemo u prvom čitanju da Bog Iliji šalje anđela Gospodnjeg da ga okrijepi pečenim kruhom. Razlog okrijepe za Iliju bio je da može nastaviti put Božje gore, do Horeba, do susreta sa samim Gospodinom. I onda se susrećemo sa Isusom i njegovim potresnim riječima: „Ja sam kruh života“. Hraneći se normalnim kruhom, dobivamo snagu, ali tijelo i dalje propada. Ono ima svoj otkazni rok, i znamo da će se dah života ovoga tijela jednoga dana ugasiti. No Isus izaziva svoje slušatelje kada kaže da „Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke“. Tko bude jeo od njega samoga, nikada neće propasti, nikada neće iščeznuti, u vječnosti će živjeti.

Draga braćo i sestre, uvjet našega života je tijelo živoga Boga, Krista utjelovljena. Naš stvoritelj ima za nas plan, cilj, svrhu, a to je neprolazna sreća u vječnom zajedništvu sa samim Kristom. No kako bismo mogli doći do te neprolazne sreće, putovati nam je dolinom suza i proći mnoge bitke, prohodati trnovitim stazama. Tu je trenutak da se zapitam čime se ja hranim u svojem životu. Bog me stvorio kao duh, dušu i tijelo. I svako od njih traži svoju hranu. Tijelu mogu davati zdravu ili nezdravu hranu, i odrazit će se na moje zdravlje, prije ili kasnije. Duši je potrebna hrana ljepote, dobrih misli i dobrog društva kako bi osoba podijelila i izrazila svoje osjećaje. Hranim li svoju dušu onime što ju uzdiže? Ili ju trujem površnim razgovorima, konzumacijom ispraznim informacijama po novinama i internetu? Duh čovječji gladuje za puninom odnosa sa svojim Stvoriteljem, a da toga najčešće nismo ni svjesni. Tražim li ja Krista u očima svojih bližnjih? Žeđam li ja i gladujem li za tom puninom odnosa koji može biti samo u Kristu utemeljen? Na kraju krajeva, stvoreni smo upravo zato da Njega spoznamo, i da Njega ljubimo. I u prirodi, i u bližnjima, i nama samima, i naposljetku kada ćemo ga gledati oči u oči, da ga vidimo i ljubimo u njemu samome, uronjeni u beskonačni ocean trojedine ljubavi.

Da bismo mogli duhovno živjeti, potrebna nam je duhovna hrana. Kako bismo bili sol zemlje i svijetlo svijeta, kako bismo bili plodonosni svetim djelima koja ne samo da uzdižu ljudski duh, već pridobivaju za Boga ljudske duše, potrebna nam je duhovna okrjepa i zdravlje naše duše. Bog nas je stvorio sposobnima za Njega samoga. Drugim riječima, dao nam je neprocjenjivi dar da se hraneći Njegovim vlastitim tijelom u Euharistiji obnavljamo u duhu, i bivamo iznutra preobraženi u Njegovu slavu, neprolaznu, nepropadljivu. Sveta Katarina Sijenska rekla je da je svaki korak na putu do Raja, već sami Raj. Zašto? Krist je naš put. Krist je naša hrana. U Kristu je naše vječno zajedništvo, naš Raj.