Isus - dobri pastir!

ČITANJA:

Dj 13,14.43-52;

Ps 100,2-3.5;

Otk 7,9.14b-17;

Iv 10,27-30

Iz Evanđelja po Ivanu:

U ono vrijeme: Reče Isus: »Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

Bogoslužje nam četvrte vazmene nedjelje predstavlja Uskrsnulog kao Dobrog pastira. Ta je slika Isusovim suvremenicima govorila više nego li nama danas. Njihov život nam je nekud dalek. Ali sama slika, usprkos tomu, sadrži u sebi snažnu poruku. Kad slikovito govori, onda u Isusovim ustima riječi ovce i pastir uopće nemaju neprijatan prizvuk. One izriču vrlo uski, osobni, nipošto najamnički odnos. Pa kad ih Isus koristi za sebe, želi reći da on svoje ne ostavlja na cjedilu. On život svoj za njih daje, založen je za njih do kraja, do žrtve vlastita života. Njegovi se na njega mogu osloniti. Njegov odnos prema ljudima odnos je potpune odgovornosti. Vodi ih pravim putem cilju života: pravom, vječnom životu. Ne životarenju, već životu u izobilju. On je taj koji životu daje sadržaj i budućnost, smisao postojanja. To je baš ono što nedostaje brojnim našim suvremenicima: smisao života. Mnogi uviđaju kako život nije samo u radu, zaradi, proizvodnji, užitku, pa opet radu. Mnogi su, napose mladi, koji negoduju zbog takvog kružnog toka. Ima ih koji traže objašnjenje koje bi ih podržalo u životu. Traže nekoga tko bi im pokazao zašto se isplati živjeti, u koga se ugledati, traže si uzore. I pripravni su se založiti kad se susretnu s vođom kojem vjeruju da znade put u budućnost. Bilo je nažalost nekoć i takvih vođa, koji su mnoge odveli na stranputicu. Neki ih još i danas slijede, iako u blažem obliku. Čak najzaostalije teorije nalaze sebi sljedbenike!

Naša nas vjera podsjeća: Isus je došao da imamo život, i to život u izobilju. Nitko od nas za Isusa nije bezimen, nitko nije niti može biti naprosto u stadu, u mnoštvu. Štoviše, Isus je sa svakim osobno povezan, poznaje nas i doziva po imenu. Opažamo kako se u tom zornom govoru daje naslutiti ono najdublje što se događa među ljudima, kao i između Boga i čovjeka. Puni život je u zajedništvu s Bogom. Isus nam jedini pokazuje taj put, on koji sama istina, i konačno život. Taj život slikovito opisuje drugo čitanje, kad govori kako više neće biti gladi ni žeđi. Jaganjac će biti pastir koji će svoje voditi na izvore voda života. Ni suza više neće biti. Jer on im daje život vječni.

Slični opisi i obećanja malo znače onima koji drže da je to jeftina utjeha. Čak misle kako nas kršćanska poruka želi odvratiti od izvršavanja prijeko potrebnih zadataka u ovom svijetu. A ipak, bez istine o vječnom životu ne možemo razumjeti evanđelje o Isusu Kristu. Vječni život nije nešto nuzgredno, već itekako bitno, ne možemo ga zaobići. Isus želi da imamo pravi život. Pa zato je došao, i želi nas sve sabrati u jedno.

I još nešto. Današnja nedjelja se radi svog sadržaja naziva nedjeljom Dobrog pastira. Svake je godine ona posvećena razmišljanju, molitvi i aktivnosti za duhovna zvanja, kako svećenička tako i redovnička, i muška i ženska. Isus svoje služenje zajednici vrši preko različitih službi u Crkvi. Tu su svećenici preko kojih on sabire zajednicu u pojedinim mjestima. Tu su redovnici, i redovnice posvećene isključivo služenju drugima u brojnim i raznim potrebama Crkve i svijeta. Isto tako danas ne možemo zaobići ni probleme i krize koje prate sve ovo služenje. Tu je prije svega velika nestašica ljudi koji bi bili pripravni sebe i svoj život staviti u službu drugima. Već su i kod nas, pogotovo po svijetu, brojne zajednice bez svojih svećenika. A mnoge potrebe Crkve i svijeta upravo vape za redovnicima i redovnicama, njihovim služenjem! Briga za duhovna zvanja, pa i crkvena zvanja općenito, nije pitanje obične ljudske odgovornosti, to je pitanje savjesti. Nije lako biti Božji čovjek, prijatelj Kristov. Mnogo se toga od navjestitelja evanđelja očekuje. I solidna naobrazba, i sposobnosti, jer zahtjevi su vremena veliki. Svećenik će svemu tome dorasti bude li svjestan tajne da ga Isus Krist zove i poznaje. Kakvi će biti svećenici i redovnici i redovnice sutra, ovisi o svima nama koji danas djelujemo i odgajamo. Vršimo li svoju službu uzorno i za druge privlačno? Ne radi se tu samo o poboljšavanju uvjeta za ovaj naš zemaljski život, radi se o produbljenju zajedništva sa živim Bogom, radi se o vječnom životu.

Pokušajmo danas uočiti Isusovu veliku ljubav i založenost za nas i njegovu silnu želju da živimo pravim životom, koji nam samo on može dati. Pokušajmo također doživjeti njegovu ljubav i preko ljudi, koji nam u Crkvi služe i koji svojim radom i zalaganjem doprinose našem boljem životu. Prepoznajmo u njima Isusovo služenje!