"Ne bojte se!“

ČITANJA:

Dj 6,1-7;

Ps 33,1-2.4-5.18-19;

Iv 6,16-21

Tekst evanđelja:

Kad nasta večer, siđoše Isusovi učenici k moru, uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, a on će njima: »Ja sam! Ne bojte se!« Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.

Današnje evanđelje otkriva nam učenike u stanju traženja. Oni traže Isusa. Čude se kako ga nema. Noć se polako približava, možda se već i osjećaju uplašeno, napušteno. Ali ipak, Isus ne razočarava. Dolazi k njima ne kada su bili u sigurnosti luke i blizini obale, već kad su bili na pučini, podložni opasnostima vjetra, dubokog mora i snazi valova. U najvećem njihovu strahu Isus progovara „Ja sam! Ne bojte se!“ Kada su ga najviše trebali dolazi da ih spasi.

Netko je jednom prebrojao, ne znam da li je zaista tako jer nisam provjeravao, da se izričaj ‘Ne boj se!’ u Svetom pismu pojavljuje 365 puta. Po jedan ‘Ne boj se!’ za svaki dan u godini. Simbolično i poticajno za razmišljanje. Često u životu očekujemo Isusa na raznim mjestima, u raznim prigodama i u raznim ljudima. Često bivamo i razočarani kada ga ne sretnemo tamo gdje bi ga htjeli sresti. To ne znači da ga nema ili da nas je napustio, to samo znači da nam u tom trenutku ne treba jer zapravo možemo sami. Isus želi da mi sami kročimo kroz ovaj život čineći ono što je on činio. On je s nama, njegova prisutnost nije upitna, ali djelovanje prepušta nama. Na nama je red.

To je kao kad otac ili majka uči svoje dijete voziti bicikl. Bez roditeljske pomoći dijete je prestrašeno, nesigurno upravlja ručkama bicikla i svjesno svoje nesigurnosti počinje sumnjati u svoje sposobnosti. Zaziva pomoć, ali roditelj ne pomaže u tom trenutku tako da uzme upravljač bicikla i počne upravljati umjesto djeteta, već ga ohrabruje riječima, diže mu samopouzdanje, podsjeća na svoju prisutnost i pomoć u slučaju da se nešto loše dogodi. Tada dijete, ohrabreno roditeljskom prisutnošću, a ne upravljanjem, ustraje u svojim pokušajima upravljanja i na kraju svladava vožnju.

Na isti način se Isus s puno ljubavi odnosi prema nama. On želi da mi budemo snažni, daje nam moć da istjerujemo zlo, da svjedočimo ljubav. On je tu kada zagusti, kada postane nepodnošljivo, ali ne da živi za nas već s nama. „Ja sam s vama do svršetka svijeta.“

Kada se bojimo, izvor našega straha pronalazimo u našoj nevjeri i sumnji. Sjetimo se Petra. „Malovjerni, zašto si posumnjao!“ – prekorava ga Isus. Kada se bojimo, dovoljno je prizvati na usta Isusovo ime, posvijestiti si njegovo obećanje prisutnosti, sjetiti se da on nikoga ne razočarava i nikoga ne napušta. Njegova snažna riječ ‘Ne boj se!’ daje nam snage da se suprotstavimo svim nedaćama i u njegovo ime nadvladamo svako zlo. Vjeruješ li u to?