„Ne boj se, živ sam!“
Bog nam i danas daje mogućnost povjerovati. Uskrs je proslava Isusa nad smrti i našim slabostima. Tko vjeruje to može osjetiti. Tko ne vjeruje, taj ostaje na suprotnim stranama s kojih progoni, okrivljuje, pokušava lažnom predstaviti ili jednostavnom ignorancijom ostati na razini da Uskrs nije ništa drugo nego: obojane pisanice, mali zečevi ili pilići. Riječ Božju tumači fra Josip Repeša.
Biblija
Biblija
/ČITANJA:
Dj 2,14.22-32;
Ps 16,1-2a.5.7-8.11;
Mt 28,8-15
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«
Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima — sve do danas.
Dragi prijatelju, Otajstvo Uskrsa stvarnost je našega svakodnevnog života. Uskrsli, iako božanskim svjetlom obasjan, i dalje ostaje skroman, samozatajan, tih. Ostaje na razini koju samo iskrena otvorena vjera prepoznaje, prihvaća i svijetli. Isus, uskrsli Krist, je živ! Znak po kojem vjernik ostaje potvrđen milošću i utjehom. Isus ne uzima sebi pravo svima objaviti svoju pobjedu, nego se saginje, prilazi onim malenima i šapuće: „Ne boj se, živ sam!“ Ja sam pobijedio smrt. Idi i javi, svojim životom, ovu radosnu vijest svojim bližnjima…“
Ako misliš da si danas čuo krivo Evanđelje, nisi. Evanđeoski odlomak koji ti još odzvanja u ušima danas nam Crkva stavlja na razmatranje. Zašto bi uopće bila prisutna pomisao da je krivo Evanđelje? Na mnogim mjestima danas se „radije“ uzima evanđeoski odlomak o dvojici na putu za Emaus kojima se Isus pridružuje, a oni ga na kraju dana prepoznaju u lomljenju kruha. Osobno mi je drago što je današnje Evanđelje baš ovo koje smo na početku čuli. Riječ Božja, koja govori o Isusovoj pobjedi nad smrću, stavlja se u kontekst reakcija okoline. Isus se objavljuje ženama, šalje ih učenicima sa novom, radosnom viješću. Isus svoje povjerenje dijeli sa bližnjima.
Ali prvi svjedoci Isusova uskrsnuća nisu žene nego vojnici koji su strahom pobjegli sa straže oko otvorenog groba. Oni vidješe, ali ne povjerovaše. Preniješe vijest Isusovim protivnicima koji ih radije potplate, zaštite uz molbenu uputu: „Lažite za nas, ispričajte svojima i svima našu verziju neobičnih događaja.“
Zar nam se nameće pitanje samom Gospodinu: „Zašto se Gospodine ukazuješ ženama kojima će ionako rijetki povjerovati? Zar ne bi bilo bolje da si se ukazao u centru Hrama na užas svojim protivnicima. Bilo bi lakše povjerovati i ostalima objasniti. Ovako protivnici i dalje, do današnjih dana, mogu iznositi svoje verzije događaja“
Ne zaboravimo, naše misli nisu identične Božjim. On ipak ima bolje zamisli za svoju objavu. Bog u svojoj skrovitosti i jednostavnosti ne oklijeva pokazati najvećim protivnicima jednaku mogućnost povjerovati, radovati se, obratiti. Bog ne razlikuje, svakom daje iskreno i potpuno. Prvi dan nakon Uskrsa pokazuje stoljetnu različitost reakcija. Ono što jesi, to ćeš životom pokazati. Ako vjeruješ i želiš vjerovati, milost koju ti Gospodin daje, uz sve tvoje poteškoće i padove pokrenut će ono tvoje dobro, radosno ćeš zasjati. Ako ne vjeruješ, ako biraš suprotnu stranu od Boga, unatoč svim dokazima, srce će ostati zatvoreno, tvrdo. Dostupne ćeš dokaze uništavati, laži namazati i živjeti u uvjerenju kako činiš dobro … iako nisi. Zato se primjećuju razlike vjernika i nevjernika u jednoj jednostavnoj reakciji: mir srca i duše. Vjernik ima mir unatoč svim protivštinama i progonima, a nevjerniku ostaje nemir kojeg bez uspjeha pokušava prekriti raznim maskama.
Bog nam i danas daje mogućnost povjerovati. Uskrs je proslava Isusa nad smrti i našim slabostima. Tko vjeruje to može osjetiti. Tko ne vjeruje, taj ostaje na suprotnim stranama s kojih progoni, okrivljuje, pokušava lažnom predstaviti ili jednostavnom ignorancijom ostati na razini da Uskrs nije ništa drugo nego: obojane pisanice, mali zečevi ili pilići.
Dragi prijatelju, Uskrs nije samo slavlje. Uskrs je škola našeg duhovnog rasta do mjere ljudske stabilnosti i svjedočenja koje ispunja radošću. Isus je živ! Uskrsnuo za nas i naše spasenje!
Mir tebi!