SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Josip Šimatović: "Nasljedovanje Isusa počesto znači sukob i borbu"

ČITANJA:

Rim 6,19-23;

Ps 1,1-4.6;

Lk 12,49-53

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice — otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«

Riječ Božju tumači vlč. Josip Šimatović:

Dragi slušatelju!

I jutros smo zajedno u ovoj emisiji kako bi slušali Riječ Božju i dopustili joj da ona bude naša misao vodilja kroz ovaj dan. “Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi” (Ps 119,105)

Neki se pitaju zašto moraju trpjeti, iako su kršćani. Pa Krist je trpio za sve nas i podnio žrtvu. Zašto ja onda ne bih bezbrižno, živio u miru? Možda je sljedeća rečenica teška, ali je istinita: ne morate patiti, iako ste kršćani, ali morate patiti, jer ste kršćani. Iako su anđeli u noći Isusova rođenja pjevali: „Mir na zemlji!“, Isus u današnjem evanđelju naviješta „nesklad“ na zemlji. Isus je jasno rekao svojim učenicima: “Mislite li da sam došao donijeti mir na zemlji? Kažem ne, nego nesklad. ” Nasljedovanje Isusa nije nalik nekakvom lijepom, bezbrižnom snu; nasljedovanje Isusa počesto znači sukob i borbu. Ovo je križ koji je Isus obećao svim vjernicima. Tko to ne želi prihvatiti, ne može biti Isusov učenik, ne može biti kršćanin.

Ali koji je to sukob, svađa i spor koji je Isus donio na svijet? Kakva je “nesloga” da se čak i članovi obitelji mogu rastaviti? Na jedan način možemo biti sretni i zahvalni što trenutačno u našoj domovini nasljedovanje Isusa ne predstavlja opasnost za naš život, kao što je to bio slučaj s kršćanima iz prvog stoljeća i kao što je to danas slučaj u nekim zemljama svijeta. Možemo biti sretni i zahvalni što nasljedovanje Isusa u našoj domovini još uvijek nije kažnjivo.

No, postoji i druga strana medalje! Križ nasljedovanja Isusa postoji. Ipak postoji. Već i školska djeca mogu osjetit teret nasljedovanja Isusa Krista kad im u školi poučavaju stvarima koje su u svijetu posložene drugačije od onoga kako ih tumači Riječ Božja. Svatko tko kao iskren kršćanin pripada nekom udruženju, sportskom klubu ili npr. lovačkom društvu osjeća sukob kad mora birati: u nedjelju ujutro predstava, utakmica, lov ili sveta misa! Svaki pošten kršćanin osjeća sukob kad shvati da se čini da je mnogim ljudima mnogo lakše i bolje živjeti s malo laži i prevare nego što to čini on sam. I na kraju, svi nosimo sa sobom veliku tugu, koja je pošteđena nekršćana: Ožalošćeni smo bezbrojnim ljudima koji namjerno odbacuju Isusa Krista i na putu su vječne propasti.

Isus je rekao: “Mislite li da sam došao donijeti mir na zemlji? Kažem: Ne, nego nemir. “Moramo se ozbiljno suočiti s ovim Isusovim riječima i, ako iskreno pogledamo svjetsku povijest, vidimo da je točno tako. Naš svijet je bojno polje svjetla i tame. Božje kraljevstvo i Sotonino kraljevstvo. Isusovi učenici i Isusovi neprijatelji. Međutim, bojno polje na kojem je već jasno tko je pobjednik: Isus Krist! Već ga vidimo kao pobjednika kako predvodi svoj narod kao pobjednik grijeha, zla i svih patnji. Sin Božji došao je na svijet pobijediti đavla. Morao je izdržati najtežu borbu, nositi najteži križ.

Isus je svojim patnjama i smrću pobijedio Sotonu i svi koji pripadaju Isusu kraljevat će s njim. Da se ne bi previše zanijeli spustimo loptu na zemlju po kojoj još uvijek „harači“ Zmaj veliki, stara zmija imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta, koji nas iskušava na mnogo načina i stvara nemir između djece Božje. Ali vrag nas ne može izbaciti iz Božjih ruku. Ne može nadvladati Isusove učenike, jer ih on krijepi svojim sakramentima kako bi mogli nositi teret nasljedovanja. I na kraju ne može uništiti one kojima je vječni život već dan. Stoga prihvatimo s pouzdanjem i smireno svoj križ, teret nasljedovanja Isusa, bez obzira na naše patnje i sukobe.

Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Amen!

Vlč. Josip Šimatović, čuvar svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini i župnik župa sv. Nikole na Udbini i sv. Jurja u Podlapači.