Molitva – najkonkretnija 'veza s Bogom'

ČITANJA:

Iz 55,10-11;

Ps 34,4-7.16-19;

Mt 6,7-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite:

‘Oče naš, koji jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja

kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.’

Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Svaki iskreni vjernik osjeća potrebu komunicirati s Bogom. To ćemo najjednostavnije definirati molitvom. Molitva je naša najkonkretnija ‘veza s Bogom’. Ljudi su se u svakom vremenu upravo molitvom obraćali Bogu. No, uvijek postoji kao duhovna ‘opasnost’ uvjerenje da što više molitvenih obrazaca upotrijebim, to sam automatski sigurniji u uslišanje, kao da će više riječi Boga zasigurno dozvati. Isus takvu molitvu uspoređuje s ‘blebetanjem pogana’ koji misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Zato svojim učenicima jasno kaže: Ne nalikujte na njih! Isus tako odmah izričito govori kakva molitva ne smije biti. U svojoj pouci apostolima i nama najprije jasno kaže kako ne valja moliti. Možemo zamisliti pogled i misao učenika, a možda je to i naša misao; pa kako onda moliti? Svaki iskreni bogotražitelj mora se upitati kako mi valja moliti. Zato Isus odmah daje i pouku o tome kako ispravno moliti. Koji je najispravniji sadržaj molitve. Kao odgovor Isus po prvi puta izgovara molitvu Očenaša. Ta molitva, izgovorena s Isusovih usta uzor je molitvi svakog njegovog učenika i učenice svih vremena.

Kako bismo bili osiromašeni da od Isusa nismo čuli riječi kojim se možemo i trebamo obratiti Bogu. Isus nas ponajprije posve izjednačuje sa vlastitim sinovstvom. Otkriva nam se kao brat. I mi, a ne samo On kao pravi Božji Sin, smijemo Boga nazivati Ocem. Koliko li je prisnosti u toj riječi. Koliko osjećaja i emocija. Otac je onaj tko nas voli, brine za nas, usmjerava kroz život, trudi se kako bi nam omogućio kvalitetu života, ne mjeri utrošenu snagu i vrijeme kako bi nama bilo dobro. Isusova je želja da Boga takvim doživljavamo. Želi srušiti stereotipe da je Bog dalek i nezainteresiran za čovjeka, da je strogi sudac te poput uhode prati svaki naš korak kako bi nas kaznio kada pogriješimo. Isusov i naš Bog prije svega je Otac. Otac je darivatelj života, od njega postojimo i po njemu živimo. Doživjeti Boga kao Oca kojemu se možeš uvijek uteći i koji te nikada neće odbiti, pred kojega dolaziš s onim što jesi, uvijek s povjerenjem da će ti oprostiti, utješiti, ohrabriti i dati novu priliku. Takav doživljaj Boga preduvjet je kršćaninovoj molitvi.

Moliti se Bogu kao Ocu znači vrednovati i druge kojima je on darovao život i kojima je Otac. Zato Isus na početku molitve ističe dvije riječi: ‘Oče naš’! Kao što Isus ne zadržava privilegiju vlastitoga sinovstva, tako ni kršćanin ne može druge isključiti iz svoje molitve i svoga života. Bog je otac svakome čovjeku. Svi smo njegova ljubljena djeca. Zato početi moliti Očenaš znači u srcu stvoriti ambijent u kojemu su svi dobro došli i nikoga ne isključivati. Isus je htio uspostaviti zajedništvo svojih učenika, htio je Crkvu kao zajednicu onih koji vjeruju i koji se zajedno mole. Koliko nam je moliti ponajprije za spremnost da obraćajući se Bogu u molitvi vrednujemo i druge oko sebe. Molitva koja je isključiva, ne može biti dobra molitva.

Isus će to dodatno naglasiti molitvenim zazivom koji govori o praštanju. Moliti se Bogu znači poučiti se njegovim primjerom. Zato veli: ‘Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim’. Iskustvo Božjega oproštenja kojega svi poznajemo treba postati nadahnuće našem praštanju. Dapače, ono je još jedan od preduvjeta za pravu molitvu. Ukoliko nisam spreman praštati, imam zlo oko, neprestano drugima zamjeram i ne pružam ruku pomirenja, onda nisam još spreman moliti. Moja molitva ne može biti uslišana. Da, Očenaš je zahtjevna molitva. Lako ju je izgovoriti ali puno je truda potrebno uložiti da bi se po njoj živjelo. Isus želi da iskustvo ljubljenosti od Boga znamo i sami pretočiti u djelo. Iskustvo Božjega oproštenja oblikovati u dar oproštenja jedni drugima.

Očenaš je molitva koju svaki vjernik dobro poznaje. Znamo je naizust. No, zapitati nam se koliko riječi što ih usta izgovaraju prati srce koje bi snažnije od usta trebalo moliti. Želim li doista, kako molimo u Očenašu, da dođe Kraljevstvo Božje, da se uspostavi Božja pravednost, da zavlada njegova istina? Jesam li spreman stavom i životom izgovoriti: Bože, neka doista bude tvoja volja? U svemu kroz što prolazim i gdje pokušavam u prvi plan staviti svoju volju. Dopustite mi na kraju izreći tek savjet: Kada slijedeći put izgovorimo Očenaš, zaustavimo se kod prošnji i molbi što ih izgovaramo. I tada molimo; Bože daj mi odlučnosti i snage, dobre volje i raspoloživosti, da doista živim onako kako molim.