Marija je Majka vjere

ČITANJA:

vl. Post 3,9-15.20;

Jdt 13,18bcde.19;

Iv 19,25-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi!

Draga braćo i sestre, poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, Gospodin vam dao svoj mir!

Danas slavimo blagdan Marije Majke Crkve. Pavao VI. 21. studenog 1964. proglašava Mariju Majkom Crkve, to jest, svega Božjega naroda, vjernika i pastira, koji je nazivaju Majkom preljubaznom. „I želimo da s tim preslatkim imenom bude unaprijed Djevica još više čašćena i zazivana od svega kršćanskog naroda.“ Prva Crkva naziva Mariju Majkom Božjom, naglašava njen odnos prema Kristu. Majka Crkve naglašava njen odnos prema Crkvi, prema vjernicima. Taj zaziv bio je prisutan već i u prvim vremenima, ali naglašen je u posljednjim vremenima Crkve. Izražava Marijinu blagost i osjećajnost za čovječanstvo, za svakog pojedinca, za Crkvu koja je na putu prema vječnosti. Ovaj naziv više i jasnije kaže nego Marija Posrednica, Odvjetnica, Zagovornica. Ovaj naziv je jednostavan, lako se shvaća, jasnije izražava ulogu Marije u redu spasenja. Za mnoge je Crkva: papa, biskupi, župnici; ili hijerarhija, liturgija, sakramenti, crkveni zakoni i slično. Crkva je dublja stvarnost. Ona je otajstvo, otajstvo Isusa Krista, ona je jedno s Kristom, koji je Svjetlo naroda. Svi kršćani i svaki pojedinac su Crkva.

Marijina vjera je vjera u otajstvo Isusa Krista, u Boga Oca, koji se objavljuje u Isusu Kristu, u Duha Svetoga, koji je ljubav Oca i Sina. Vjera u Boga, koji je postao nama blizak, u neizmjernu i nedokučivu Božju ljubav koja neizmjerno nadilazi svako ljudsko očekivanje. Vjera koja prolazi kroz razne teškoće i križeve, koja nije samo svjetlo i jasnoća već postupno raste razmatranjem, molitvom, slušanjem Božje riječi; više zrenjem, molitvom i otvorenošću Duhu Svetom nego učenim raspravama, pitanjima, istraživanjima. Vjera koja kroz patnje otkriva Božji spasiteljski plan, Božju spasiteljsku ljubav, plodnost patnje u uskrsnuću. Vjera koja ne koleba kroz križeve i stradanja, već i u patnjama čuva blaženu radost, i kroz tamu, poniženja i smrt, gleda svjetlo, slavu i život vječni što nas čekaju. Vjera pomaže osvijetliti sva naša bolna pitanja, iako ih ne zna riješiti.

Marijina vjera je vjera uvijek plodna, koja snagom Duha Svetoga ostvaruje uvijek velika djela, omogućuje ostvariti u punini svoju osobu, osmisliti svoj život i ispuniti svoje poslanje; vjera koja se ne zatvara u se, nego misli na druge, na izgradnju Božjeg kraljevstva, na izgradnju Crkve. Marijina vjera je vjera Crkve koja izgrađuje Kraljevstvo Božje, oplemenjuje svijet i spašava svojim djelima ljubavi i Božjom riječju evanđelja Kristova.

Marija je Majka vjere, uzor i lik koji treba prihvatiti, ne u smislu nekog kopiranja, nego u nasljedovanju njena uspona u vjeri. Svaki ima svoj put, svoje poslanje, svoje težnje i nade, ali svaki mora svoj život uskladiti poput Marije s voljom Božjom, s Božjom riječju, s njenom vjerom u Boga. To uključuje promjenu vlastitog života, to znači otvoriti se Božjem pozivu, to znači kidati i izaći iz svojega zatvorenog i začaranog kruga, što stvara uvijek bol, nesigurnost, rane, i prihvatiti Božju volju poput Marije, otvoriti se Bogu i u Bogu ljudima, približiti Boga ljudima i ljude Bogu.

Čovjek koji gleda Marijinu vjeru vidi u Mariji ostvareno u najvišem stupnju ono što sam mora u svom životu ostvariti. Tko razmatra Mariju, i sam će se staviti na Kristov put da kroz ljubav i patnje života sudjeluje na Kristovu spasiteljskom djelu.

Naš najveći neprijatelj je klonulost, nestrpljenje, nesigurnost. Željeli bismo da se to ostvari odmah, za našega života. Potrebna nam je strpljivost, potrebna nam je vjera Marije, koja se sva predaje Božjoj volji, slijedi Krista i njemu se posvema predaje.

Gledamo tmurno na svijet koji je ispunjen sebeljubljem, nasiljem, mržnjom, u kome vlada novac i sila, koji nema osjećaja za velike istinske duhovne vrednote. Vjera nas uči da je samo Krist nepobjediv, da samo njegova istina i ljubav pobjeđuju svijet, da je Bogu sve moguće. Marijina vjera nas uči kako se pobjeđuje svijet šutnjom, molitvom, ljubavlju za druge, širenjem mira, uklanjanjem grijeha u sebi i oko sebe, podnošenjem patnje i boli. Marija zna što je zlo i grijeh, iako ga nije počinila kao ni njezin Sin, ali je i ona kao i njezin Sin probodena, zdrobljena, smrvljena kroz mnoge patnje, koje omogućuju rađanje novoga, ljepšeg, radosnijeg svijeta u Isusu Kristu. Marija je pila vino radosti u Kani i ispila gorčinu kaleža patnje na Kalvariji, te ispjevala himnu radosti ljubavi Božjoj. Njena vjera otkriva da zlo i grijeh nemaju zadnju riječ nego radost spasenja, ostvareno kroz smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Ta radost olakšava križeve i patnje ovozemnog života.

Marija sve svoje duguje Božjoj ljubavi. Bog čini po Mariji „velike stvari“. Uvijek smo dužnici ljubavi, i Marija nas uči kako se u vjeri moramo prepustiti Božjoj ljubavi da nas vodi i preko nas ostvaruje svoja velika djela u naše vrijeme. Rođeni smo iz Božje Ljubavi. Sve što je rođeno od Boga pobjeđuje svijet.

Marijo, Majko Crkve i vjere, pomozi nam ljubavlju, koja je od Boga, i vjerom, slično kao i ti, pobijediti svijet.