"Ljubite jedni druge!"

ČITANJA:

Dj 15,22-31;

Ps 57,8-12;

Iv 15,12-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«

Ljubiti bližnjega znači voditi brigu o njemu. U djelima Apostolskim čitamo koliko su se brižno apostoli skrbili za duhovni i materijalni život raznih zajednica vjernika unutar Crkve. Osobita je pažnja posvećivana onima koji su bili dojenčad u vjeri. Isus govori kako nas je on izabrao i obznanio nam sve što je čuo od Oca svoga jer smo postali njegovi prijatelji.

Voditi brigu za našu braću znači i čuvati cjelovitu istinu o Bogu, boriti se protiv krivovjerja. Sotona, danas nažalost kao i kroz povijest pokušava stvoriti nered, pomutnju, razdvojiti i posvaditi braću i ukrasti nam blagoslove koje imamo zaslugama Kristovim. Krivovjerje danas uzima svoj zalet u kvazi-znanosti koja postaje kao neka nova religija, ne temelji se na stvarnim dokazima već pretpostavkama, a cilj joj je uvjeriti ljude da Pismo nije istina, da Boga nema i da smo produkt niza slučajnosti. Kao takvi nismo vrijedni ljubavi i ljubav je u takvom poimanju čovjeka suvišna i nelogična, tu postoji samo borba za opstanak gdje vlada pravo jačega. Taj način shvaćanja opravdava velike zločine i zločince u povijesti čovječanstva.

Mi znamo da Sotona ne prestaje okretati ljude protiv Boga i jedne protiv drugih, ali zato trebamo još više biti na oprezu i ne spavati jer je lako podleći napasti te misliti kako živimo u relativnom miru. Zlo ne spava, ne umara se. Onaj tko je od istine sluša Božji glas koji se kao jeka širi čitavim stvorenjem i govori nam istinu da smo stvoreni čudesno, da smo dragocjeni, posebni. Kompleksnost samo jedne stanice u čovjeku, koja je kao čitav svijet unutar sebe, sama svjedoči koliko je savršen um onoga koji je sve stvorio i čisto matematički gledano potrebno je biti puno veći vjernik da vjeruješ kako je sve to nastalo slučajno kroz nebrojeni niz godina nego da vjeruješ u Stvoritelja.

Može li nam zdrava logika dopustiti da npr. vjerujemo kako bi djelo poput Michelangelova Mojsija ili Davida moglo nastati samo nizom slučajnosti, a stvorenje je neizmjerno kompleksnije i od takva umjetničkog remek djela? Opet se vraćam na ono čime sam započeo ovo kratko razmišljanje – na Ljubav. Upravo je ta pojavnost, kako sam ranije nagovijestio, odgovor na pitanje: Postoji li Bog?

Postojimo jer smo voljeni i volimo da bi postojali. Iz ljubavi nastaje život, ona je pokretačka snaga dobra u njoj se najviše otkriva lice Božje. Krist daje život da bi mi imali život, potaknut ovom duhovnom stvarnošću koju zovemo ljubav. Ona je neizreciva, a znamo je prepoznati jer smo je donekle iskusili i u svome izvornom obliku ona je potpuno čista. Mi kršćani znamo čak i imenovati ljubav pa sveti Ivan kaže „Bog je ljubav“. Budimo stoga spremni svima koji sumnjaju pokazati lice Božje kroz čin čiste nepatvorene ljubavi.