Kršćanine slobodan si, samo budi radostan!

ČITANJA:

od dana: Heb 5,1-10;

Ps 110,1-4;

Mk 2,18-22

Tekst evanđelja:

“U ono vrijeme: Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: »Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan! Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa. I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino proderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego — novo vino u nove mješine!«”

Malo prije nego će umrijeti ruski pravoslavni teolog Aleksandar Schmemann, šetao se sa svojim učenikom, u kolibici, koju je sagradio za odmor, u planinama Massachusettsa. Schmemann je započeo razgovor o pripremama za njegov ukop. Rekao je kako želi da mu na nadgrobnoj ploči ne piše ništa, doli tri riječi: Ne, ne i da – ne svijetu i njegovim načelima, ne religiji, i da Kraljevstvu Božjem. Ovaj epitaf je slobodno, možemo reći, smjerokaz kršćaninu koji živi u buri postmodernoga svijeta.

Vjerojatno nam upada u oko kako je drugo Schmemannovo ne bilo ne religji. Premda humanističke znanosti, na primjer sociologija, u tri velike monoteističke relgije svrstavaju židovstvo, kršćanstvo i Islam, kršćanstvo po svojoj duhovnoj strukturi nije i ne može biti religija. Štoviše, ako živim kršćanstvo na religiozan način, ne živim dobro kršćanstvo. Religija je jedan sociološki pojam, koji označava vezivanje pojedinca na neko božanstvo ili božansku energiju. Kršćanstvo to nije. Kršćanstvo, odnosno zajednica Kristovih vjernika je stvarnost koju je Isus Krist u svome uskrsnuću oslobodio. Učinio ih je slobodnim od svih propisa. Od svih trgovanja.

Kršćanine, možda ovo još nisi čuo – ali ovo ti je najradosnija vijest – slobodan si. Možeš raditi što hoćeš. Možeš živjeti kako hoćeš. Ne moraš se podlagati nikakvim propisima. I to samo zato jer te je Isus Krist oslobodio. Ne dopusti sam sebi da svoje kršćanstvo pretvoriš u neki poremećeni odnos između tebe i Boga, u kojem ti isforsiraš neko dobro djelo – uplatiš sv. Misu, ili dadeš 20 kuna u lemozinu, i očekuješ kako će ti Bog zauzvrat dati nešto. To je religija. To znači biti u ropstvu. To znači stalno umirati. A od toga te Isus Krist oslobađa. Ne dopusti sebi laž, u kojoj sam sebe zavaravaš kako si kršćanin, a nastaviti ćeš živjeti nepromijenjen. Nastaviti ćeš živjeti u ogovaranju, osudama, mržnji… Nisi kršćanin. Ne zavaravaj se.

Pokušaj se naći u navještaju ove Božje Riječi. Kršćanine može ti biti na spasenje. Često mislimo kako da bi zadobili milost Božje ljubavi moramo se, dalmatinski rečeno, satrati od molitve i posta, i tek onda, kad sam se doveo do besvijesti, moći ću reći da me Isus Krist ljubi. Međutim, to nije istina. Ne može biti istina, kako je kršćanstvo jedna magijska stvarnost, u kojoj vlada odnos reciprociteta, odnosno – dat ću Bogu, da mi nešto dade. Ureži si kršćanine ovo u svoj život – slobodan si. I ne duguješ ništa Bogu. Samo budi radostan, i živi svoj život punim plućima. A onda, podlagati se onome što moralni zakon od mene i od tebe očekuje, biti će nagrada, a ne obveza. Budi slobodan. I zbog te slobode, raduj se. Jer zaručnik je s tobom, i nitko ga ne može ugrabiti od tebe.