Klonimo se svake pohlepe!

ČITANJA:

Prop 1,2; 2,21-23;

Ps 90,3-6.12-14.17;

Kol 3,1-5.9-11;

Lk 12,13-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«

Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Draga braćo i sestre, radošću vam ispunjen dan Gospodnji!

Okupljeni u Gospodnjoj blizini i danas smo pozvani čuti Gospodinov glas. Božja nas riječ podiže i vraća u naš život red koji je jedini kadar donijeti radost. Svatko od nas, svjesno ili nesvjesno, u svojem životu oblikuje vlastitu ljestvicu vrjednota. Prema toj se ljestvici određuju prioriteti, ulažu snage, daruje vrijeme. Ljestvica vrjednota svjedoči o nosivoj strukturi našega života, kao što i otkriva gdje su naše prave radosti.

Današnja Božja riječ donosi nam događaj gdje Kristu govori netko iz mnoštva da potakne njegova brata da podijeli s njime baštinu. Primjetno je da Luka ne daje ime tom čovjeku, ali pritom opisuje njegov rastrgan odnos s bratom koji je nastao zbog podjele imovine. Ako malo konkretnije počnemo razmišljati koliko je i među nama razlomljenih odnosa zbog nekog kvadratnog metra ili zbog položaja nekog graničnog zida. Kako se lako, zbog uvjerenosti u vlastitu pravednost i sebične čežnje za posjedovanjem, uvučemo u sukobe s ljudima koji određuju našu povijest, ljudima koje smo nekada iskreno voljeli, ljudi bez kojih nismo mogli ni zamisliti svoj dan, a danas živimo kao da ih uopće nema niti su ikada postojali. Ostavinske rasprave kao da su postale neke nove arene u kojima se brat na brata diže, a sva zajednička povijest prepušta se zaboravu i smrti.

Isus danas jasno kaže svima: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“ Koje li snažne istine! Pozvani smo kloniti se, izbjegavati, paziti se i čuvati svake pohlepe. Možda ništa tako jednostavno i brzo ne okupira čovjekovo srce kao što to čini pohlepa – neprestance htjeti više. Erich From, poznati psiholog, u svojoj knjizi Imati ili biti ovako definira pohlepu: „Pohlepa je prirodna posljedica orijentacije na imanje. Pohlepnik, ma što bio sadržaj njegove pohlepe, nikada neće imati dovoljno ni biti zadovoljan. Svaka je pohlepa mentalna, makar je zadovoljavali tjelesnim putem – nema točke zasićenja, jer unutrašnja praznina, dosada, usamljenost i potištenost koje bi trebale prevladati ne mogu biti uklonjene zadovoljavanjem dotične pohlepe.” Baš zato pohlepa je samo produbljivanje čovjekove praznine koja nikada neće i ne može biti ispunjena materijalnim stvarima.

Koliko god posjedovali, naš život nije u posjedu kojeg stječemo. Sve što poželimo, te ako imamo mogućnosti sebi priuštiti, raduje nas vrlo kratko. Jasno očitujući prolaznost materijalnih stvari, kao i čežnje koja nas tjera posjedovati, Isus želi da naše blago bude u Gospodinu. Samo onaj tko se Bogom bogati, tko ispunja svoj život njegovom milošću, taj može odražavati puninu. Svijest te istine tako jasno sjaji u životu svetaca koji su živeći čak i u posvemašnjem siromaštvu bili posve bogati Kristom. Bogatstvo koje ne prolazi, koje moljac i rđa ne mogu nagristi, donosi veću radost negoli sva blaga i gušti ovoga svijeta. Zato pokušajmo svoje bogatstvo pronaći u Gospodinu i prema njemu oblikovati svoju ljestvicu vrjednota. Tom Kristovom ljestvicom vrjednota radost nam iz života neće moći otrgnuti nitko i ništa, a i dijeljenje baštine s našim najbližima neće biti uzrokom razdora i svađa.