U posljednjoj emisiji Oaze mira prije ljetne stanke vodimo vas u Veneciju, čudesan grad ukraden moru, svjedok bogate povijesti, ali i spomenik ljudske vjere, nade i obećanja. Naime, ostavit ćemo po strani uobičajene turističke rute i zagledati se u samo srce Serenissime, u veličanstveno svetište Il Redentore, odnosno crkvu Presvetog Otkupitelja na otoku Giudecca. Osim što se može podičiti vrhunskom arhitekturom slavnog Andree Palladija, Redentore je ponajprije obećanje pretočeno u kamen. Kad je krajem 16. stoljeća strašna pošast kuge odnijela trećinu stanovništva Venecije, mletački Senat i narod podigli su pogled prema nebu i dali zavjet: ako kuga prestane, sagradit će crkvu Kristu Otkupitelju. Kuga je stala, a ta zahvalnost traje i ponavlja se više od četiri stoljeća sve do danas. Kroz asketsku ljepotu ove crkve koju danas vode skromni kapucini i kroz tradicionalni pontonski most koji svake godine iznova spaja patnju i spasenje, Venecija svjedoči da iza svake velike patnje dolazi uskrsnuće. Festa del Redentore i priča o najljepšoj venecijanskoj noći naša je tema u četvrtak 11. lipnja, a naša gošća Tanja Božić, novinarka, putopisac i turistički vodič.

Upoznajte s nama manastir Tatev, jedan od najimpresivnijih vjerskih kompleksa u Armeniji, smješten duboko u klancu Vorotan, s prekrasnim pogledom na okolni krajolik. Izgrađen u 9. stoljeću i poznat po jedinstvenoj arhitekturi i burnoj povijesti, manastir je bio važno duhovno središte i obrazovna ustanova u srednjem vijeku, dom Sveučilišta Tatev, poznatog po svom doprinosu armenskom obrazovanju i kulturi. Kako danas oživljava ovo drevno svetište, kakav je osjećaj „letjeti“ na Krilima Tateva i kako u tom surovom, ali prelijepom kraju možemo podržati Tatev? O svemu tome u Oazama mira u četvrtak 6. lipnja razgovaramo s našom gošćom, pijanisticom, profesoricom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i potpredsjednicom Armensko-hrvatske zajednice, Evom Kirchmayer-Bilić koja je ovaj biser Armenije osobno posjetila.

Vodimo vas na jedno od najprepoznatljivijih i najposebnijih mjesta Pariza, na Montmartre, gdje poput bijelog svjetionika nad gradom bdije veličanstvena bazilika Presvetog Srca Isusova, Svetište euharistijskog klanjanja i Božjega milosrđa. Osim što svojom arhitekturom privlači milijune turista; ona je, prije svega, živo srce molitve, mjesto pokore, nade i neprekidnog susreta s Bogom. Dok podno njezinih stuba odzvanja žamor umjetnika i turista, unutar čvrstih zidova bazilike već više od 140 godina bez prekida se odvija vječno euharistijsko klanjanje. Kako su povijesni nemiri 19. stoljeća iznjedrili ovaj zavjetni dar? Kakve tajne krije njezin kamen, njezina golema zvona i veličanstveni mozaik? I kako je s ovim svetištem povezana sada već svima dobro znana pjesma „Ispred bijele hostije“? O duhovnoj, povijesnoj i umjetničkoj važnosti bazilike Presvetog Srca Isusova u emisiji Oaze mira u četvrtak 21. svibnja razgovaramo sa Stjepanom Arnušem, ravnateljem zagrebačke XI. gimnazije i voditeljem katoličke evangelizacijske skupine Duhovni kutak.

U sljedećoj emisiji Oaze mira vodimo vas na izolirana apeninska brda talijanske pokrajine Molise gdje već više od pet stoljeća odjekuje arhaični hrvatski dijalekt na-našo. To je dom Moliških Hrvata – male, ali nesalomljive zajednice koja broji manje od dvije tisuće duša u selima Kruč, Filič i Mundimitar. Priča je to o hrvatskom stanovništvu koje je, bježeći pred osmanlijskom prijetnjom iz područja Neretve i Makarskoga primorja, sa sobom ponijelo ono najvrjednije: kršćansku vjeru i dragocjeni drveni kipić svete Lucije. Pobožnost svetoj Luciji postala je njihov svjetionik, simbol opstojnosti i identiteta koja se očuvala kroz pola tisućljeća izolacije. Istražit ćemo tajnu njihova opstanka i saznati kako je sveta Lucija prožela svaki segment njihova života – od svakodnevne molitve sve do „fešte do kapele“ kojom svečano proslavljaju svoju zaštitnicu. Kada i su kako došli u Molise "z one bane mora", kako su očuvali svoj jezik i vjeru, što im znači sveta Lucija, što nam poručuje natpis s njihovih grobova: „Za ne zabit ko bihmo, za znat ko jesmo“? O Moliškim Hrvatima i njihovoj pobožnosti prema svetoj Luciji više će nam reći dr. sc. Marta Račić, etnolog, talijanist i pedagog, koja je svoj doktorski rad posvetila revitalizaciji moliškohrvatskog identiteta, te dott. Lucio Piccoli, pjesnik i čuvar baštine iz Mundimitra, koji nam donosi živu riječ na-našo i duh Moliških Hrvata.

I u ovotjednoj emisiji Oaze mira pričom vas vodimo na hodočašće u samo srce kršćanstva, u baziliku Svetoga groba u Jeruzalemu. Nakon što smo prošlog tjedna upoznali njezinu povijest, otkrili autentičnost te saznali kako danas izgledaju obredi Velikog tjedna i slavlje Uskrsa, sada želimo ući u ovu dragocjenu riznicu vjere, dotaknuti njezin kamen i saznati kakav je suživot među različitim kršćanskim zajednicama u njoj. Naš je stručni vodič bibličar izv. prof. dr. Anđelo Maly koji će nas provesti glavnim mjestima bazilike.

Nakon što smo prošli kroz intenzivno vrijeme korizme, Velikog tjedna i Nedjelje uskrsnuća Gospodinova te nastavljamo hoditi kroz uskrsno vrijeme, pričom vas vodimo na hodočašće u samo srce kršćanstva, u baziliku Svetoga groba u Jeruzalemu. Iako njezini zidovi pričaju priče o rušenjima, ratovima i obnovama, prvenstveno su to kameniti svjedoci spasenja koji nam govore o pobjedi života nad smrću. Kad hodočasnik stupi na to sveto tlo, biblijski se tekstovi doslovno materijaliziraju pred njegovim očima. No, skeptici se često pitaju možemo li biti sigurni, kako arheologija i povijest potvrđuju da je upravo ta uzvisina i taj grob mjesto Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Kroz povijest ove riznice vjere u emisiji Oaze mira naš je vodič bibličar izv. prof. dr. Anđelo Maly koji već neko vrijeme boravi u Svetoj Zemlji. Njegovim stručnim vodstvom u dva ćemo nastavka otkriti tajne najsvetijega kršćanskog mjesta, mjesta Isusova raspeća, smrti i uskrsnuća.

Odlazimo u Malagu, grad pod žarkim suncem Andaluzije, i otkrivamo kako izgleda malaška "Semana Santa" tijekom koje gradske ulice postaju pozornica vjere, ponosa i snažnog doživljaja Kristove muke. Svaka uličica tada se pretvara u rijeku pokornika s tisućama upaljenih svijeća. Dok se masivna, zlatom i srebrom optočena prijestolja, teška nekoliko tona, polako njišu na ramenima stotina ljudi, i dok zrakom odjekuju bubnjevi i trube, u Malagi odjekuje i sâm život, istinski i nepatvoren, koji se u trenucima tišine pretvara u najčišću molitvu. O pjesmi, o tišini, o povijesti i o višestoljetnoj procesiji Velikoga tjedna i svim njezinim sudionicima više će nam reći gošća emisije Oaze mira Tanja Božić.

U mjestu Vesela Straža ponad Bugojna u Bosni i Hercegovini, na prostranom proplanku okruženom borovima i jelama smještenom između dva brda, nalazi se imanje Huseina Smajića, bugojanskog poduzetnika čijom je velikodušnošću prije nekoliko godina na istom lokalitetu niknula katolička crkva Gospe od Anđela, „crkva mira, ljubavi i poštovanja“, kako ju je sam nazvao. Sve je počelo jednim bagerom i planom o izgradnji malog umjetnog jezera na obiteljskom imanju. No, pokazalo se da tlo Vesele Straže čuva tragove srednjovjekovne povijesti koji su stoljećima spavali pod zemljom, a ponovno su oživjeli zahvaljujući viziji, trudu i velikodušnosti Huseina Smajića. U emisiji Oaze mira o izgradnji crkve Gospe od Anđela u Veseloj Straži više će nam reći naša gošća Davorka Galić, odvjetnica iz Zagreba, rodom iz Bugojna.

U potrazi za oazama mira put nas vodi na sunčanu Siciliju, u grad Sirakuzu, gdje se prije više od sedam desetljeća dogodilo čudo suza. U skromnom domu mlade obitelji jedan je gipsani reljef Blažene Djevice Marije zaplakao pravim ljudskim suzama. Te suze, osim što su neobjašnjiva fizikalna pojava, postale su rijeka milosti koja i danas teče kroz veličanstvenu baziliku u Sirakuzi, ali i preko granica Italije – sve do naše Pleternice. Poslušajte priču o svetištu Gospe od Suza, o Majčinoj boli koja tješi i o čudu koje nas poziva na obraćenje srca, koju nam donosi naš gost Mijo Rak.

Na mjestu gdje se nekoć pod teškim čizmama radnika mrvio bijeli vapnenac i gdje je mladi Karol Wojtyła u jeku Drugog svjetskog rata radio težak fizički posao, danas se uzdižu dva duhovna gorostasa, dva svetišta, međusobno udaljena tek kratkom šetnjom preko mosta, koja čine jedinstvenu „prijestolnicu milosrđa“ za cijeli svijet. S jedne strane, tu je Łagiewniki – skromni samostan u kojem je sv. Faustina Kowalska u svoj Dnevnik zapisivala poruke koje će promijeniti lice suvremene Crkve. Iznad njezina groba danas se uzdiže velebna bazilika u obliku arke, simbol spasa u olujama 21. stoljeća. S druge strane mosta, na temeljima nekadašnje tvornice Solvay, stoji moderano, mozaicima oslikano svetište posvećeno upravo sv. Ivanu Pavlu II. koji je Faustinu izvukao iz skrovitosti i čitav svijet povjerio Božjem milosrđu. U emisiji Oaze mira s nama je p. Andrija Wosko, dehonijanac, rodom iz Poljske, živi svjedok i neumorni glasnik Božjega milosrđa koji je u Hrvatsku donio plamen iz Łagiewnikija.