Kako se spasiti?

ČITANJA:

Suci 6,11-24

Ps 85

Mt 19,23-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, kažem vam, teško će bogataš u Kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: »Tko se onda može spasiti?« A Isus upre u njih pogled pa im reče: Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.«

Tada Petar prihvati pa upita: »Evo mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?« Reče mu Isus: »Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.« »A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.«

Mir vama, braćo!

Jedna od najvećih povlastica, a i poslastica, koju čovjek može primiti ovdje na zemlji, jest: ‘vjera ljubavlju djelotvorna’ (Gal 5,6). Nije to čovjekovo postignuće, nego dar s Neba, kojeg primamo slušajući. Stoga, otvorimo svoje uši i slušajmo. Primimo riječ Božju! Prihvatimo čistu mudrost i snagu odozgor, čujmo radosnu vijest… Kako se spasiti? Evo odgovora, poslušajmo današnje evanđelje!

”A Isus reče svojim učenicima: ‘Zaista, kažem vas, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.’ Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: ‘Tko se onda može spasiti?’ A Isus upre u njih pogled pa im reče: ‘Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.’ Tada Petar prihvati pa upita: ‘Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?’ Reče im Isus: ‘Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti. A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi.”

Isus je upro pogled i u mene, a i tebe pozorno gleda, baš ovog časa, i govori: ‘Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.’ I pritom misli na – spasenje! Meni je ovo poruka oslobođenja… Mogu odahnuti, sad mi je lakše! Eto zašto mi ne ide od ruke, zašto sam nemoćan pred jednostavnom činjenicom života: umirem, a htio bih živjeti… Htio bih, poput apostola Pavla, činiti dobro, a činim upravo suprotno – ono što ne želim. Bog mi objavljuje istinu o meni: ‘Ljudima je to nemoguće…’ I prvo što mi je činiti jest: priznati svoju nemoć! To oslobađa! Time otvaram vrata Božjoj svemoći… jer ‘Bogu je sve moguće.’

Eh, da mi je uvjeriti se u vlastitu nemoć, priznati svoju bijedu, svoju grešnost… Ne tek male, sitne slabosti na površini inače moćnog i uspješnog diva, nego – spoznati da sam bez temelja ako sam bez Boga, uvidjeti da sam sav u rasapu ako me Bog ne grli. Da mi je priznati da sam razbojnik koji želi oteti slavu Bogu, i čovjeka proglasiti svemoćnim, da sam pravi Babilonac, čije konstrukcije Bog ruši – ne bih li tako shvatio i prihvatio da je sve milost!