Kako se pripremamo za Isusov drugi dolazak?

ČITANJA:

1Sol 4,1-8;

Ps 97,1-2b.5-6.10-12;

Mt 25,1-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojini učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.«

»Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’

»Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

Današnje evanđelje odnosi se na Kristov drugi dolazak. Kako je to nama ljudima nedokučivo i apstraktno, Isus upotrebljava jedan književni oblik, prispodobu, da nam zemaljskom stvarnošću objasni nebesku. Prije nego pređemo na poruku Evanđelja pojasnit ćemo neke pojmove prisutne u tekstu kojim nam Isus želi prenijeti svoju poruku spasenja, a to su: prispodoba, djevica i ulje.

Prispodobe – su kratke, jezgrovite poučne priče koje donose moralnu ili religioznu poruku. Isus ih upotrebljava da protumači i navijesti svoj nauk. U Prispodobi sve što se priča treba uzimati u prenesenom značenju. Kod prispodobe jedna stvar se uspoređuje ili izjednačuje s drugom i drugačijom radi tumačenja. Kod toga se često upotrebljavaju riječi „kao“ – što Isus stalno upotrebljava posebno kada želi protumačiti stvarnosti Božjega kraljevstva, upravo kao što smo to čuli u današnjem Evanđelju kad Isus kaže: „Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica…“

Tko je djevica? To ćemo najbolje isčitati iz izreke sv. Pavla kada kaže: Djevice su one koje se brinu za Gospodnje, kako ugoditi Gospodinu – da bude sveta duhom i tijelom (Usp 1 Kor 7,34…). A što to Gospodnje? Razumijevanje Njegove ljubavi na jedan poseban i intiman način koji se uspoređuje sa ljubavlju između Zaručnika i zaručnice, samo još dublje i s još više obilježja budućega života koji dolazi nakon ovoga našega zemaljskoga življenja. U kršćanstvu djevičanstvo simbolizira predokus budućega života, života neba kojega ćemo uživati nakon ovoga života, ono je slika Crkve koja je čista zaručnica Krista, djevice imaju status Isusovih zaručnica.

Ulje – u biblijskom smislu znak je Božjega blagoslova. (Jr 31,12) Imati ulja znak je spasa, a njegov nedostatak znak je kazne zbog nevjere. (Mih 6,15) Ulje je znamenje nebeske sreće (Jl 2,19). Uljana svjetiljka (uljanica) je izvor svjetlosti. (Izl 27, 20) U Starom zavjetu ulje je imalo veliku ulogu u bogoslužju. Uljem se daje Božjim službenicima poslanje, veliki svećenik i kralj se pomazuju uljem čime im se daje poslanje da prosvjetljuju narod i vode ga putem spasenja. Isusovim dolaskom uloga ulja se nadopunjuje snagom Duha Svetog kojeg nam šalje nakon svoga odlaska Ocu. Posebno se to očituje u sakramentima Crkve.

Kršćanin da bi ispunio svoje poslanje kojega mu Bog daruje treba biti pomazan uljem na krštenju, a kasnije i u drugim sakramentima. Ta svjetiljka sakramenata ne smije nikada ostati bez ulja tijekom života kršćanina, treba biti trajno nadolijevana uljem ljubavi prema Bogu i prema čovjeku. To je viza za ulazak na gozbu koju nam je Isus pripravio u svome kraljevstvu.

Zašto Isus u ovoj prispodobi, dok tumači svoj nauk o Božjem kraljevstvu, uzima za aktere deset djevica? Upravo zato što je djevičanstvo predokus neba. Njihovim načinom ponašanja Isus ukazuje na bdijenje kojim trebamo bdjeti dok čekamo Njegov dolazak jer nitko ne zna kada će se On pojaviti. Zato nam uvijek trebaju biti upaljene svjetiljke života, sa sadržajem svjetiljki s uljem od onih pet mudrih djevica, a to su: slobodan izbor za Isusa Krista, svagdašnje opredjeljenje za Njega i Njegove vrijednosti, ljubav prema Bogu i bližnjemu… To je sadržaj kršćaninova života kao svjetiljke koja drži dragocjeno ulje s kojim bdije za Kristov novi dolazak. To su obilježja budnosti mudrih djevica.

Ova prispodoba nas poučava kako živjeti prije nego se dogodi Isusov drugi dolazak. Naglasak je na budnosti. Postoji aktivna budnost ispunjena radom, sposobna za sve… Postoji budnost koja pripravlja, koja misli na sve i sve pohranjuje u srcu. Postoji neoprezna budnost, površna, sve uzima olako. Ova neoprezna budnost prisutna je kod „ludih djevica“. Ona ih je ostavila van kraljevske gozbe. Ovdje se ne radi o sebičnosti ili altruizmu, nego o budnosti. Zato nije u središtu govora pitanje: zašto mudre nisu htjele dati ludima ulja, dakle, njihov altruizam, nego je naglasak na odgovornoj budnosti koja im daje zadatak da u budnosti čekaju Zaručnika kada dođe, te zajedno s Njim uđu na gozbu.

Zašto prispodoba o „Deset djevica“ inzistira na budnosti ? Zato jer nitko ne zna kada će Isus ponovno doći, On može doći svaki čas. Zašto Isus stavlja pet mudrih i pet ludih djevica? Zašto postavlja ovako drastičnu razliku? Što hoće s tim reći? Želi nam reći o dva načina na koja se mi kršćani pripravljamo za poslanje koje nam je povjereno: jedni su trajno u stanju ljubavi prema Bogu i bližnjemu, te ih ne može iznenaditi u koje god se vrijeme Isus pojavi. To je to ulje kojim je trajno upaljena svjetiljka vjere koja gori i iščekuje dolazak Gospodnji. Drugi način je prisutan kod osoba koje s ugašenim svjetiljkama ljubavi prema Bogu i bližnjemu glavinjaju okolo u tami i neodgovorno troše svoj život u rastrošnosti zla i sebičnosti, te sami biraju da im se vrata Neba sama zatvore.

I ovdje opet imamo izbor: ili ćemo slijediti mudre ili lude djevice? Na nama je da se opredijelimo, jer nas Bog sigurno neće na to prisiliti. On samo nudi, naše je da uzmemo dar ili da ga odbacimo.