Budi dio naše mreže

Kako se pridržavati Božjeg zakona?

Veliki naglasak baš u Matejevom Evanđelju jest pokazati da Stari zavjet, Isus iz Nazareta i život u Duhu ne mogu biti odvojeni, i čine dio istog i jedinstvenog Božjeg plana i priopćavaju nam sigurnost vjere. Riječ Božju tumači fra Mate Bašić.

/ sd

ČITANJA:

Pnz 4,1.5-9;

Ps 147,12-13.15-16.19-20;

Mt 5,17-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego dopuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«

Današnje Evanđelje (Mt 5,17-19) uči nas kako se pridržavati Božjeg zakona na način da njegovo vršenje pokazuje u čemu se sastoji njezino potpuno ispunjenje (Mt 5,17-19). Matej piše kako bi pomogao zajednicama obraćenih Židova da prevladaju kritiku braće njihova vlastita naroda koji su ih optužili riječima: “Vi ste nevjerni Mojsijevom zakonu.” Sam Isus bio je optužen za nevjeru Božjem zakonu, te Matej donosi Isusov razjašnjavajući odgovor o Njegovim tužiteljima. Tako daje malo svjetla da pomogne zajednicama u rješavanju njihovih problema.

Koristeći slike svakodnevnog života, jednostavnim i izravnim riječima, Isus je rekao da je misija zajednice, njezin razlog postojanja, biti sol i svjetlo! To znači biti znak. To znači imati okus. To znači biti prepoznatljiv. Tri mudraca koja prateći taj znak dolaze do Isusa. Dao je neke savjete o svakoj od dvije slike.

Matej 5, 17-18: ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći. U prvih kršćana, jedni su smatrali da nije potrebno poštivati ​​zakone Starog zavjeta, jer smo spašeni vjerom u Isusa, a ne obdržavanjem Zakona (Usp. Rim 3, 21-26). Drugi su pak prihvatili Isusa, Mesiju, ali nisu prihvatili slobodu duha s kojom su neke od zajednica živjele u prisutnosti Isusa. Mislili su da su kao Židovi morali nastaviti poštivati ​​zakone Starog zavjeta (Usp. Dj 15, 1-5). Promatrajući te napetosti, Matej pokušava pronaći ravnotežu između obje krajnosti. Zajednica bi trebala biti prostor u kojem se može postići i živjeti ravnoteža. Odgovor koji je Isus dao onima koji su ga kritizirali i dalje je bio pravovremen za zajednice: “Nisam došao ukinuti, nego dopuniti!” Zajednice nisu mogle biti protiv Zakona, niti su se mogle zatvoriti poštivanju Zakona. Poput Isusa, te su zajednice trebale napredovati i pokazati, u praksi, koji je cilj koji je Zakon htio postići u životu ljudi, to jest u savršenom življenju ljubavi.

Za one pak, koji su se željeli riješiti svih zakona, Matej podsjeća na drugu Isusovu prispodobu: Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom. Veliki naglasak baš u Matejevom Evanđelju jest pokazati da Stari zavjet, Isus iz Nazareta i život u Duhu ne mogu biti odvojeni. Njih troje čine dio istog i jedinstvenog Božjeg plana i priopćavaju nam sigurnost vjere: Bog Abrahama, Bog patrijarha i proroka je prisutan usred zajednice po vjeri u Isusa iz Nazareta koji nam u toj punini šalje svoga Duha.

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja