Kakav mir daje Krist?

ČITANJA:

Dj 14,19-28;

Ps 145,10-13b.21;

Iv 14,27-31a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ‘Odlazim i vraćam se k vama’. Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu, jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac.« „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“

O kakvom to miru govori Krist, izgleda da u ljudskoj povijesti, osim ono malo na samom početku, nikad nije bilo mira. Mnogi su ratovali i ratuju misleći da će tako postići i sačuvati mir, ali bezuspješno. U svijetu koji Boga ne priznaje čovjek je čovjeku vuk. Čovjek se okreće protiv drugoga jer smatra da mu je drugi ugroza i konkurencija te živi u stalnom strahu od budućnosti. Vječni mir izgleda da je utopija, neostvarivi san. Sve otkada je čovjek rekao Bogu „ne“, a poslušao glas Sotonin nema trajnoga mira. Kad Isus nad svoje učenike zaziva mir to nije samo odsustvo nemira nego mnogo više – ispunjenje Duhom Svetim.

Poznata je ona izjava sv. Augustina „Za sebe si nas, Gospodine stvorio, i nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi“. Isus daje svojim učenicima upravo taj božanski mir. Taj mir ne ovisi o izvanjskom, o možebitnoj ugrozi, o tome jesi li na slobodi ili u tamnici, jesi li zdrav ili bolestan… itd., već je on blaženstvo uronjenosti u Boga, nadnaravno iskustvo njegove ljubavi i zaštite koja daje sigurnost i time optimizam uvijek. Taj mir je ono u čemu imamo udjela s nebesnicima. Naš poznati fizičar Dr. Davor Pavuna pričao je svoje iskustvo susreta s Bogom koji mu se odlučio objaviti upravo kroz to intenzivno duhovno iskustvo mira i time je svaka njegova sumnja u postojanje Boga otklonjena.

To je razlog zbog kojega Knez svijeta, koji je već ovdje, toliko želi naš pogled usmjeriti na životne probleme, pokazati da je čovjek nepopravljiv, da nema nade, da je uzaludno truditi se jer nas je navodno Bog, ako i postoji, zaboravio. Tako uspijeva prebaciti naš fokus sa Boga na stvorenje da u njemu tražimo spas, sigurnost i umjetni mir. Bog naprotiv dira, uvijek, pa i sada srca onih koji se odluče vjerovati mu i ispunja ih mirom, zato kršćani mogu biti glasnici nade za čitav svijet jer vide kroz ovu maglu koja će se rasplinuti pojavkom Mladog Sunca s visine.