Jesu li nam razumljive Isusove riječi?

ČITANJA:

Br 21,4-9;

Ps 102,2-3.16-21;

Iv 8,21-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.« Židovi se na to stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći?’« A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. ‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.« a ja nisam od ovoga svijeta. Vi ste od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh: Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: »Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.«

Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im reče: »Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.« Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega. Riječi koje nam u današnjem Evanđelju Krist upućuje, nisu nimalo lagane do slušanja, ali nas pozivaju na potpuno obraćenje „jer ako ne uzvjerujete da ja jesam, umrijet će te u svojim grijesima“. Uistinu snažno, ali dali se imamo čega bojati?

Krist nam je pokazao put i način na koji ga slijediti, ujedno je i svjestan naše grešnosti i neprestano nam daje mogućnost opraštanja u sakramentu ispovijedi koji je ostavio svojoj svetoj Crkvi. Isus nas želi osloboditi i zaštititi od grijeha. Zato je i došao na ovaj svijet i podnio muku, odbacivanje i samoću kako bi u konačnici Uskrsnuo i otvorio nam vrata spasenja. Čovjek koji želi slijediti Krista, svjestan je činjenice kako je slab i kako često pada zbog svoje oholosti i sebičnosti, ali isto zna da kada padne, uvijek može ponovno ustati, i da grijeh nije konačan odgovor, već Krist koji može pobijediti i ukloniti sve naše mane i grijehe, samo ako mu to dopustimo, kako bi mogao djelovati u potpunosti.
Čuli smo kako Židovi u evanđelju pitaju Isusa „ Tko si ti?“ Iako je bio sa njima, znali su ga, rado su slušali njegove propovijedi, išli su za njim, a sada se čude i pitaju „Tko si ti?“ Koliko često i mi u svojim životima mislimo da znamo Isusa, a zapravo kada bismo si postavili pitanje “Tko je On za mene?”, bismo li znali odgovoriti onako iskreno?

„Kad je govorio mnogi su povjerovali u Njega.“ Evanđelje završava uspješnom evangelizacijom. Sve riječi što ih je Krist uputio ljudima, koji su ga slušali i postavljali pitanja, nije bio uzaludan. Oni su dopustili Kristu da zasije sjeme Riječi u njihovim srcima. Ponekad je u našim životima slična situacija, kada više ništa ne razumijemo, sve nam se čini besmislenim, postavljamo pitanja, čujemo odgovore koje ne razumijemo, mislimo da je sve uzalud. Baš tada u našim srcima je zasijano sjeme nade, nade kako ipak mora postojati neki smisao svega što nas susreće, kako ništa nije uzalud. To sjeme nade može donositi velike plodove, ako mu dopustimo rasti. Ali, ako ne, ostaje samo očaj i tuga koji nas čine nesretnima. Gospodin nam uistinu želi dati nadu u to kako On može promijeniti naše živote i biti s nama u svim trenucima života, kako nas nikada ne ostavlja same.

Kao kršćani trebali bismo tražiti lijek za zdravlje na jednom mjestu, u Isusu Kristu i njegovom naučavanju. Ako uistinu želimo doći do Kraljevstva Nebeskog, koja se nalazi na kraju kratkoga puta našega života, ne možemo prestati gledati na Njega uzdignutog iznad zemlje na drvenom križu. A zato jer ne želimo do Kraljevstva Božjega doći sami trudit ćemo se kako bi i drugi gledali na taj križ u kojemu je naš spas. Jedino zahvaljujući velikoj pobožnosti možemo biti snažni u kušnjama koje nam svijet stavlja pred oči, koji bi se htio sve više odvojiti od Boga, vući za sobom one koji nemaju tvrd i siguran temelj vjere. Vidimo kako nitko nije siguran sam u sebi. Moramo se truditi biti snažni kroz prijateljstvo sa Isusom, u molitvi, pamtiti Božju prisutnost kroz cijeli dan i susret s Njime u Presvetoj Hostiji. Gospodin Isus je ne samo lijek za naše slabosti, ali također i jedina naša Ljubav.

Gospodine Isuse, molimo te kako bi u našim srcima uvijek svijetlilo Tvoje svijetlo, kako bi preko nas i drugi mogli pronaći put do Tebe. Budi jedinim našim svijetlom i jedinom našom ljubavi. Amen.