Jedino ljubav pobjeđuje mržnju

ČITANJA:

2Kor 8,1-9;

Ps 146,5-8;

Mt 5,43-48

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«

Čuli ste da je rečeno: ljubi svoga bližnjega… na prvi pogled rekli bismo ništa novoga. U stvari, nije li to nešto što se podrazumijeva: da roditelji ljube svoju djecu, djeca roditelje, muž ženu, žena muža i slično… to su naši bližnji. Barem mi to prvo, pada na pamet. No, na drugom mjestu u Lukinom evanđelju (Lk 10, 29), na pitanje: tko je moj bližnji? sjetimo se, Isus donosi prispodobu o čovjeku koji je upao među razbojnike, i kojemu je pomogao jedino neki samarijanac, stranac. Bližnji nisu samo oni koje nekako trebamo, želimo, možemo voljeti, nego toliki i tolike koje Bog, na ovaj ili onaj način stavlja na naš životni put. Kada na ovaj način promatramo Kristov poziv, vidimo kako nije baš lako ljubiti ni svoje bližnje. A Isus? On nas poziva da ljubimo i svoje neprijatelje, da molimo za one koji nas progone. Kako smo često daleko od toga? Kako često znamo reći: ne mogu mu oprostiti, ne mogu joj zaboraviti, nema šanse da pružim ruku. Ljubimo one koji nas ljube i pozdravljamo one koji nas pozdravljaju. Znam, ljudski je to. Naša narav nam nalaže da se maknemo od onih, onoga koji mi čini zlo.

Dobro, još nekako možemo razumjeti Isusov poziv, što smo ga jučer u evanđelju čuli: da zlom ne uzvraćamo na zlo. Danas, Isus ide još korak dalje: Ljubite neprijatelje. Taj Isusov poziv možda je neshvatljiv i neprihvatljiv. Sjetimo se ipak: jedino ljubav pobjeđuje mržnju. Tri su kardinalne, najvažnije kršćanske kreposti: vjera, ufanje i ljubav. A sv. Pavao će reći, među njima je najveća ljubav. To je put savršenstva. Sveti Augustin je zapisao: „Ljubav je jedina potvrda o autentičnosti našega kršćanskog života.“ Pa i sam Gospodin je rekao svojim učenicima, a to znači nama: Po ovome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ (Iv 13, 35)

Nakon ovih nekoliko misli, zar ne da nam Isusova rečenica: „Ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća?“, zvuči posve logično. Pa i poziv: ‘ljubite neprijatelje’, koliko god zahtjevan bio, znak je prepoznatljivosti nas Isusovih učenika. Isusovi učenici ljube, ne pitaju koga, samo ljube. Reći će sveta Mala Terezija: „Moj poziv je ljubav!“