Isus želi da nikada ne popustimo u budnosti!

ČITANJA:

Rim 5,12.15b.17-19.20b-21;

Ps 40,7-10.17;

Lk 12,35-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!«

Dragi slušatelju!

Evo nam novog dana. Primamo ga iz Božje ruke. I danas zahvalimo Gospodinu što nas je pozvao da stojimo pred Njim i Njemu služimo. Svako je jutro poput praznog lista koji kršćanin onda ispisuje svojim dobrim djelima, služenjem Bogu i bližnjima.

Glagol služiti u današnjem svijetu nije popularan. Iako je služenje samo po sebi vrlo pozitivno, pojam služenja sigurno nas podsjeća na neke televizijske scene u kojima su uvijek sluge potlačene a gospodari zločesti. Tko bi volio da ga se naziva slugom, sluškinjom? Tko bi volio imati gospodara?

Današnje evanđelje govori upravo o tom odnosu sluga – gospodar.

Evanđelje je dosta kratko. Dvije su ključne rečenice:

1. „Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca.“

2. „Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih.“

Ako bismo razmišljali samo o prvoj rečenici i ne bi poznavali drugu rečenicu dali bi se prevariti da je gospodar okrutan, bezosjećajan. Učinilo bi nam se da je gospodar neki opaki tip koji tjera svoje sluge da u nekakvom špaliru i u strahu, napeti ko puške, čekaju njegov dolazak opasanih bokova i upaljenih svjetiljki. Kaže evanđelist: „da mu otvore vrata čim stigne i pokuca“. Sigurno je još bolnija misao o tome hoće li gospodar biti sretan, hoće li biti zadovoljan?

No, znamo nastavak. Druga rečenica donosi potpuni preokret. Druga rečenica je pravo Evanđelje, prava Radosna vijest! „Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih.“

Sluge koje budu budne, opasanih bokova i upaljenih svjetiljki dobit će nagradu. Prvoklasnu nagradu. Sam gospodar posjest će ih za stol i posluživati ih. Nezamisliv obrat. Nije meksička sapunica. Evanđelje je. Radosna vijest je to. Bog našu vjernost nagrađuje. Deseterostruko, tridesetostruko, stostruko će nas nagraditi.

E sad. Postavlja se pitanje. Kako biti nagrađen? Kako doći do te situacije da iz faze poslužitelja prijeđemo u fazu posluženog? Odgovor je u rečenici: opasani bokovi i upaljene svjetiljke. Što to znači?

Opasani bokovi. Poziv je to na budnost i spremnost na putovanje. Ovdje na zemlji putnici smo ka vječnosti. Stalno spremni. Isus želi da naš život bude radišan, da nikada ne popustimo u budnosti, kako bismo sa zahvalnošću i čuđenjem prihvatili svaki novi dan koji nam daje Bog. Svjetiljka je predmet koji bi bez ulja bio potpuno beskoristan. Svjetiljka je slika našeg života, a ulje simbol naših dobrih djela. Kršćani su kao i drugi ljudi: i oni žive, rade, jedu i spavaju. Bdjeti za kršćanina ne znači ne spavati, nego biti spreman, tj. imati život ispunjen djelima ljubavi. Nije moguće uzeti kredit tuđih dobrih djela. Poruka bi bila ova: imaj život bogat vjerom i dobrim djelima i rezervirano ti je mjesto u Božjem kraljevstvu.

Evanđelje završava rečenicom: “Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!« Ne znamo kad će Gospodin doći, o drugoj ili o trećoj straži, 2020. ili 2030. godine.

Važno je da smo uvijek spremni, budni u vjeri, aktivni u ljubavi, nesebično voljni služiti, uvijek pažljivi Gospodinu.

A kad dođe, tada se dogodi nešto čudno, nešto prekrasno. Isus je rekao: „Obući će odjeću, tražiti stol, doći i poslužiti ih.“ On, gospodar kuće, svoje sluge! Zapravo bi bila dužnost slugu da posluže svog gospodara i posluže mu još jednu noćnu užinu, a sada odjednom Gospodin to radi! Gospodin sebe čini slugom, a svoje sluge stavlja u položaj gospodara! Ova nas scena zasigurno podsjeća na scenarij Posljednje večere kada je Isus omotao svoju pregaču i oprao noge svojim učenicima.

Dragi slušatelju!

Razmišljaj danas o onome što je Gospodin učinio nakon posljednje večere! Razmišljaj što je učinio za tebe, za tvoje spasenje, za sve ljude, na križu. Radi nas i radi našega spasenja Isus je postao Božji sluga, Jaganjac Božji koji odnosi grijehe svijeta. Tako će biti i posljednjeg dana: Gospodinov drugi, konačan, dolazak neće biti obilježen novim naredbama nego će doći da nam služi i da nas odvede u vječnu radost nebeskog kraljevstva. Blaženi sluge koje su na to spremne! Blago nama ako ostanemo budni u vjeri, spremni za Gospodinov dolazak, u iščekivanju njegovog ponovnog dolaska! Amen.

Vlč. Josip Šimatović, čuvar svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini i župnika župa sv. Nikole na Udbini i sv. Jurja u Podlapači.