Isus svoju poruku upućuje svima

ČITANJA:

Iz 66,18-21;

Ps 117,1-2;

Heb 12,5-7.11-13;

Lk 13,22-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«

Danas je nedjelja, to za nas vjernike znači Dan Gospodnji. Dan Gospodnji je svetkovanje nedjelje, a kako ćemo je drugačije svetkovati nego odlaskom u crkvu i sudjelovanjem u misnom slavlju. A što je to misa? Znam da bi svatko od vas znao na neki način odgovoriti i svi bi odgovori, vjerujem, uglavnom bili točni. Ja bih rekao ovako: za mene je sveta misa susret s Kristom, i to možda dvostruki susret s Kristom – u njegovim riječima, te u njegovom djelu. Susret u njegovim riječima je u prvom redu bogoslužja kada slušamo čitanja i poruku Crkve koju nam želi iskazati za današnji dan i ovaj tjedan. U drugom dijelu, od prikazanja nadalje, jeste susret s Kristom u njegovom djelu a to djelo jeste Posljednja večera, muka, smrt i uskrsnuće Kristovo. Na to nas uvijek podsjeća svaka sveta misa.

Vratimo se na susret s Kristom u njegovim riječima. Što kaže današnja poruka? Isus je nakon svoga govora na Gori, kojeg mi znamo kao osam blaženstava, nastavio i dalje ljude poučavati kako će se približiti k njemu, odnosno njegovu kraljevstvu i onim idejama koje je on širio. I spominje ovdje riječ ‘vrata’. Što znače za nas vrata? Vrata znače ulaz ili prolaz. Kamo? U neko područje, prostoriju, neko novo stanje koje do sada nismo vidjeli. Isus želi svojim suvremenicima Židovima, onima koji su se kroz velika hramska vrata penjali svetim stepenicama u sveti hram njihov smatrajući da su spašeni, proširiti to shvaćanje ulaza i vrata. Posvješćuje im da nisu samo Židovi oni koji se spašavaju, nego i drugi – oni koje su nazivali poganima, koji nisu bili pripadnici židovskoga naroda, ili tradicije. I oni bi trebali ući kroz ta vrata u Kraljevstvo nebesko.

Koje je to Kraljevstvo nebesko? To su one riječi i stvarnosti koje Krist naviješta sada nanovo kada govori o blažestvima, kada govori o novom stanju, kada govori o novom čovjeku. Što je taj ulaz za nas? Jesmo li i kamo mi ušli? Nažalost, čini mi se da dobar dio naših tzv. vjernika, koji se smatraju vjernicima a to doista nisu, nedjeljama umjesto da idu na misu sjede po kafićima, promatraju one koji idu u crkvu i još k tome psuju. Zar je to naš ulaz k Bogu? Ulaz gdje ćemo tražiti Božji blagoslov? Od toga kod nas nema ništa. Pitajmo se, koji smo ušli, što ćemo učiniti? Pa, pomolit ćemo se za one koji nisu ušli, koji nisu došli i koje Isus poziva da čuju njegovu poruku, njegove riječi, ono što On hoće staviti u ljudsko srce. Tako da se kroz taj način oni jednostavno približe Gospodinu i da u sebi nose neko lijepo, moralno svjedočastvo svoga kršćanstva.

A, u drugom dijelu svete mise, koji slijedi od prikazanja pa na dalje, dobro je da se naučimo kod svake svete mise sjetiti da smo prisutni kod onoga što je Isus rekao ‘to ćete činiti meni na spomen’. On nas kroz to otajstvo obnavlja. On nas tim otajstvom blagoslivlja, on nam daje taj blagoslov da ga ponesemo svojim domovima. U nekim našim selima postoji dobar običaj da ljudi izađu na pred vrata, na ulice, i čekaju one koji se vraćaju iz crkve pa ih pitaju da im dadnu malo blagoslova kojeg nose s oltara i iz crkve. To osobito čine oni dobri vjernici koji iz nekog razloga nisu mogli ići u crkvu na misu, npr. majke s malom djecom ili stariji ili bolesni ljudi. Oni žele imati taj blagoslov Božji koji se s oltara prelijeva na nas vjernike i podsjeća nas na Posljednju večeru, muku, smrt i uskrsnuće Kristovo. Neka nam to bude podsjetnik da uđemo k Gospodinu, slušamo njegove riječi i ponesemo Njegovo djelo u sebi.