Isus poziva: "Slijedi me!"

ČITANJA:

Post 41,55-57; 42,5-7a.17-24a;

Ps 33,2-3.10-11.18-19;

Mt 10,1-7

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’«

Budući da je u današnjem evanđeoskom odlomku riječ o izboru dvanaestorice apostola i njihovu poslanju započeo bih današnje razmišljanje jednim svjedočanstvom misionara koji je djelovao u Africi. Neću mu spominjati ime. Jedan misionar, nakon što je teško obolio, vratio se iz Afrike u domovinu i u svoj rodni kraj na oporavak. Bolest je bila opaka i davala mu je malo nade u ozdravljenje pa je postajao sve slabiji. Jednoga dana kad se vraćao od liječnika, osjeti da mu ponestaje snage. Teturao je s kraja na kraj ceste i teškom mukom došao do stabla na koje se u polusvijesti naslonio. Počeo je iskašljavati krv iz pluća. Iznenada ugleda grupu djece koja su se vraćala iz škole. Jedna djevojčica reče za ovoga misionara da je pijan, a ostali su prasnuli u smijeh i pošli dalje. Ipak se jedan dječak sažali i približi. Iznenadio se vidjevši da je svećenik, te je mislio pobjeći, ali kad je vidio krv na usnama, pomogao mu je uspraviti se.

Čuo je glas: „Bog te blagoslovio dječače, ti imaš dobro srce“, prošaptao je misionar. Dječak reče: „Poći ću u selo po nekoga da vas odvede u bolnicu.“ „Ne, ne treba, moj život je pri kraju. Nešto drugo bih te zamolio. Daleko u Africi ostavio sam svoju mladost i život. Propovijedao sam Božju riječ i mnogi su povjerovali u Krista, a mnogi još nisu.“ S očima punim nade pogledao je dječaka i upitao ga: „Bi li me ti htio zamijeniti? Isus ti neće ostati dužan!“ Ovaj susret za dječaka je bio odlučujući. Poslušao je, postao svećenik i kasnije misionar.

Budući da sam Povjerenik za Papinska misijska djela Požeške biskupije imao sam veliku čast prošle godine biti u Novigradu na Dobri, po prvi puta, na Susretu naših hrvatskih misionara i misionarki koji djeluju diljem svijeta. Po njihovim svjedočenjima o radu u misijskim zemljama shvatio sam kako Bog i danas živo djeluje u svojoj Crkvi koju ljubi, hrani i brani i brine se da nitko ne bude zakinut za Božju istinu o životu, o svijetu i čovjeku. Isus se u početku svog javnog djelovanja oslonio na dvanaestoricu apostola.

Od apostolskim dana pa sve do danas Bog je svoju Crkvu umnožio zahvaljujući hrabrosti i vjeri tolikih požrtvovnih misionara i misionarki. Došlo je vrijeme da nam u Europu dolaze svećenici iz drugih zemalja. Nekima to ne paše i ljute se što nema dovoljno naših svećenika. Neka se ne ljute i brinu jer upravo je to znak Božje ljubavi i brige za Crkvu na ovom starom europskom kontinentu koji je zanemario Boga i vjerske vrednote. Apostoli su se, poslušni Isusovoj riječi, nastavili moliti i blagoslivljati Boga za sve što je za njih učinio, spremno se stavljajući na raspolaganje za sve kasnije potrebe služenja narodu Božjemu. Njihovo poslanje i zadaća nije bilo nimalo lako i jednostavno. Gospodin Isus je znao da će oni i cijela zajednica biti kušani napašću nejedinstva i nesloge, pa ih je htio svojom molitvom zaštititi i osposobiti za istinsko zajedništvo. To se očituje i u naše vrijeme svaki put kad se međusobno trvemo i trošimo snagu na krive stvari. Umjesto za misijsku i evangelizacijsku djelatnost počesto gubimo vrijeme i trošimo snagu u nadmetanju i prepiranju, u osporavanjima i svađama, raspravama i prozivanjima. Umjesto da se pomažemo, jedni druge ugrožavamo.

Ako nema onih koji su spremni povesti stado Božje kao pravi pastiri u smjeru koji je zadao uskrsli Gospodin, onda Crkvu činimo obezglavljenom i izlažemo se opasnosti da Božje stado pođe stranputicom i da se pogubi u bespuću. A to je ono što Gospodin nipošto nije želio. Upravo zato je on sam molio za svoje apostole, jer je htio da oni steknu vjerodostojno iskustvo njegova uskrsloga života, jer su samo tako mogli voditi Crkvu i pobjeđivati sve protivštine. Samo istinski vjerujući i ljubeći Gospodina mogli su biti jedno i voditi vjernike ispravnim putem. Stoga je molio za njih da steknu pravo iskustvo vjere i da prime ljubav kojom će ražariti svoj apostolski žar. Iz te ljubavi izvirala im je sposobnost da sa svom odlučnošću i snagom vode stado Kristovo, ali da se ne spuštaju na razinu onih koji razgrađuju jedinstvo i unose zlu krv u međuljudske odnose. Poput apostola u narednim vremenima sve do danas djelovali su toliki sveci koji su davali život za čistoću i jasnoću, za poslanje i djelovanje same Crkve. Oni su bili spremni potpuno se podložiti Kristu i njegovim ciljevima, te za dobro Crkve reagirati poradi Boga i snagom njegove prisutnosti i Duha. Danas kao da nam nedostaje pastira sa snagom i odlučnošću Duha Svetoga koji će imati vodeću ulogu u Kristovu stadu, a sve više živimo u vremenu u kojem svatko radi i misli što hoće.

Isus poziva i danas sve ljude na svoj životni put govoreći: „Slijedi me!“ I svaki je od nas pozvan u životu širiti, Božju ljubav i dobrotu u svom zvanju. Kao vjernici kršćani pozvani smo moliti za duhovna zvanja, za obitelji, očeve i majke, djecu i mlade koji će biti spremni prihvatiti Kristov program života. I ne samo moliti nego i djelima svjedočiti Božju dobrotu i ljubav. Potrebni su nam očevi vjere, dobre kršćanske majke, potrebna su nam dobra djeca koja će pronositi Kristovu ljubav u našem svijetu. Potrebna je ustrajna molitva i vjera u našim obiteljima. I na kraju podsjećam vas na primjer onog istrošenog misionara!

Danas se ti dječače i djevojčice, mladiću i djevojko upitaj, poziva li i tebe Krist tim putem u svećeničko i redovničko zvanje da radiš za njega i svjedočiš u ovome svijetu ljubav Božju! Svećenik kao duhovni pastir, uprisutnjuje ljubav Božju u životu vjernika, donosi im Božji blagoslov i dijeli im svete sakramente. U ime Božje oprašta im grijehe i naviješta ljubav Božju, koja ih krijepi u bolnim trenucima života. Odvaži se i reci Bogu: Evo me, ti si me pozvao! Od sad idem kamo šalješ me ti!