Isus je put, istina i život
Osvijestimo si kako čovjeku svako bolno iskustvo otkriva nove mogućnosti vjere i nade. Isus je naš put. Slijedimo ga mirnim i radosnim koracima. Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Zeba.
Biblija_Pixabay
Biblija_Pixabay
ČITANJA:
Post 18,16-33;
Ps 103,1-4.8-11;
Mt 8,18-22
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko. I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: »Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.« Kaže mu Isus: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.« Drugi mu od učenika reče: »Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.« Isus mu kaže: »Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.«
Odlomak današnjeg evanđelja donosi nam razgovor Isusa sa dvojicom muškaraca. Prvi muškarac je pismoznanac – čovjek koji je učen i želi biti Isusov učenik. Drugi muškarac je po nazivu učenik i po tome zaključujemo da je blizu Isusa. Međutim, Isusovi odgovori na njihovu molbu zvuče kruto i bezosjećajno: „Želimo biti tvoji učenici izbliza. Želimo ići uz Tebe kamo god pošao“. Isus u svojim odgovorima otpočetka dijaloga daje im do znanja, kako njega slijediti nije lako niti jednostavno. Tko želi biti njegov učenik, mora biti spreman odreći se samoga sebe.
U Isusovoj rečenici koju sam Isus upućuje pismoznancu, otkrivamo težinu njegova puta i žrtvu kojom bezuvjetno služimo drugome ne nadajući se nikakvoj ovozemaljskoj nagradi : “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio“. “Hajde za mnom, pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve”. U Isusovoj drugoj značajnoj rečenici koju upućuje učeniku, riječi zvuče bezosjećajno i nerazumno naročito upućene onom tko je izgubio blisku osobu, te se prilagođava životu bez nje. Bolno je morati rastati se od voljene osobe, koliko god govorili i bili svjesni da se bolnom rastanku ne može umaknuti. Ipak, nije smrt ta koja ima posljednju riječ. Vjera u Boga pobjeđuje smrt, kao i Njegovo slavno uskrsnuće.
Isus nam poručuje i kroz jednostavne misli nas podsjeća kako je On put, istina i život. Ne kaže su uzalud „Vrijeme žalovanja – vrijeme duhovnog rasta“. Slijedimo istinski primjer i moralne vrijednosti kako bi nam uspješan ovozemaljski život bio priprema za vječni život u nebeskoj slavi. Dragi vjernici, osvijestimo si kako čovjeku svako bolno iskustvo otkriva nove mogućnosti vjere i nade. Isus je naš put. Slijedimo ga mirnim i radosnim koracima.