Isus eliminira pojam "neprijatelja"

ČITANJA:

1Kr 19,16b.19-21;

Ps 16,1-2a.5.7-11;

Gal 5,1.13-18;

Lk 9,51-62

Tekst evanđelja:

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.

Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.« Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.« I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

Želiš li da oganj s neba siđe i uništi ih? Reakcija Jakova i Ivana na odbacivanje Samaritanaca logična je i ljudska: oko za oko. Isus se okrenuo, ukorio ih i otišao u drugo selo. U kratkoći ovih riječi vidimo Isusovu veličinu. Ljudska logika kaže: boriti se protiv neprijatelja i eliminirati ih. Umjesto toga, Isus želi eliminirati sam koncept neprijatelja. I otišao je u drugo selo. Uvijek postoji novo mjesto, s drugim bolesnim ljudima za liječiti, drugim srcima za blažiti, druge kuće za naviještanje mira. A Evanđelje postaje putovanje, put kojim treba ići, otvoreni prostor. I ono poziva naše kršćanstvo da ne gleda prošlost, već da započne nove putove. Kao što se to događa i s trojicom novih učenika koji ulaze na scenu u drugom dijelu Evanđelja: “…lisice imaju jazbine, ptice gnijezda, a ja nemam gdje nasloniti glavu…”

Ali nije bilo baš tako. Isus je imao stotinu kuća od prijatelja i prijateljica, koji su ga rado primali i dijelili kruh i snove. S metaforom o lisicama i pticama, Isus opisuje svoj život kojemu prijete vjerske i političke moći, podložan riziku, bez sigurnosti. Tko želi živjeti spokojno i u miru u svom sigurnom gnijezdu, ne može biti njegov učenik. Naviknuli smo osjećati vjeru kao utjehu i podršku. Ali ovo Evanđelje nam pokazuje da je vjera također nešto drugo: projekt iz kojeg se oslobađa radostan napor za otvaranje novih cesta.

Kršćanin riskira da bude odbačen i progonjen, jer nikada ne odobrava dominantnu misao. Živi blaženstvo protivnika, rastavlja sadašnjost i sije za budućnost. Ostavlja da mrtvi pokapaju svoje mrtve. Ti idi i navješćuj Kraljevstvo Božje. Ti čini nove stvari. Ako se zaustaviš na onome što već postoji, ne živiš puninu. Gospodinu su potrebni živi ljudi. Ljudi koji, nakon uzimanja pluga, ne gledaju natrag na pogreške, nedosljednosti, neuspjehe, nego gledaju naprijed, na velika polja svijeta, gdje su brazde pluga rane koje su ispunjene životom.

Molimo: Zahvaljujemo ti, Bože, naš Oče, za tvoga sina Isusa Krista, našeg spasitelja: on nam je dao slobodu kao najljepši plod tvoje ljubavi, tako da više ne živimo za sebe, nego za tebe koji živiš u vijeke. AMEN

Nastojanje: Danas ću napisati malu molitvu i zamoliti Gospodina da mi pomogne da se ne okrećem natrag, nego da uvijek gledam naprijed, da gledam budućnost svoje vjere.