Imaj nadu da je Bog veći od svih nereda, banalnosti i problema
Što raditi u kaotičnom životnom sustavu? Prostri se pred Boga i priznaj mu da si nemoćan, da samo On može protokom svoje otkupljujuće krvi kroz pore društva uspostaviti mir. Riječ Božju tumači s. Karolina Miljak.
Foto: Pexels
Foto: Pexels
ČITANJA:
vl.: Jr 1,17-19;
Ps 71,1-6b.15ab.17;
Mk 6,17-29
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Herod bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. l dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.«
Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!« Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika ne htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu i uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
Danas slavimo mučeništvo sv. Ivana Krstitelja ili njegov Glavosjek kako je to kaže naš narod. Evanđelje nam govori kako je Ivan ubijen bez sudskoga procesa i to za vrijeme jednoga slavlja kojega je priredio vlastodržac Herod. U vrijeme rimskog imperija, Herod je sve od 63. godine prije Krista vladao Palestinom. Najveća njegova briga bile su njegova osobna promocija i sigurnost. Zato je gušio svaku vrstu i najmanje „oporbe“ koja se odnosila na njegovu osobu i najmanji pokušaj korupcije koji se odnosio na njegov vladalački status. Uživao je da ga se smatra narodnim dobrotvorom, ali u stvarnosti bio je tiranin. (Usp. Lk 22,25)
Josip Flavije pisac onoga vremena kaže da je motiv zbog kojega je Herod zatvorio Ivana bio Herodov strah da ne izgubi dobar glas u narodu. A, evanđelist Marko nam daje do znanja da je motiv Ivanova pogubljenja bila kritika Herodova morala (Mk 6,18) koja je prelila Herodovu čašu te ga je dao zatvoriti, a zatim i pogubiti.
Pogledajmo malo situaciju u kojoj se dogodilo Ivanovo pogubljenje. Političko i vjersko ustrojstvo toga vremena određivalo je određena ponašanja velikih, pa tako i Herodovo ponašanje prema Ivanu, njegovom životu i smrti. To danas doznajemo od sv. Marka evanđeliste. Herodov je rođendan. Slavi se s orgijama i plesovima. Bio je to događaj tijekom kojega su se okupljali moćnici kraljevstva i sklapali saveze. Na slavlju su sudjelovali veliki dvora, dva službenika i dvije važne osobe iz Galileje.
Tolika akumulirana vlast u rukama jednoga čovjeka koji nema nad sobom kontrolu. U entuzijazmu slavlja i vina olako se zaklinje jednoj mladoj balerini. Praznovjeran, kakav je bio mislio je da mora održati zakletvu. Herodu život njegovih podložnika nije ništa značio, zato i jest davao i izvršavao olake zakletve, a jedna od njih je ona koja je izazvala i smrt Ivana Krstitelja. Koja je to morala biti osoba, upravo oličenje pakla, kada za jedan prolazni ples, daje ubiti čovjeka. To je bio ambijent u kojem se dogodila drama smrti sv. Ivana Krstitelja. Ivan, prorok bio je živi prijekor ovoga korumpiranoga sistema. Zato je eliminiran iz protesta i osobne osvete. Sve to otkriva Herodovu slabost. Kao što vidimo povijest se ponavlja.
I danas su prisutni svi mogući elementi u društvu i vjerskim zajednicama, bez obzira koja to bila: korupcija, tlačenje velikih i moćnih…, gušenje drugačijih ideja, stavova, moralnih i znanstvenih vrijednosti, moćnici stvaraju javno mnijenje u kojem je glavna vrijednost novac i tako mu pridaju moć nad životima ljudi; manjina vlada nad većinom, ispravne vrijednosti koje su dio ljudske naravi okreću se naglavačke…, u takvom kaosu čovjek postaje dezorijentiran i podložan panici, te iz te dezorjentiranosti stvara neke virtualne vrijednosti koje su oprečne njegovoj prirodi i postaje agresivan, nasilnik, ubojica, biće bez nade i srca, hladnokrvan i indiferentan prema svome i tuđem životu.
Pitaš se što raditi u takvom kaotičnom životnom sustavu? Prostri se pred Boga i priznaj mu da si nemoćan, da samo On može protokom svoje otkupljujuće krvi kroz pore društva uspostaviti mir, red, uspostaviti onaj lijepi poredak stvari koje je Isus u svojoj krvi došao uspostaviti jer ih je čovjek od svoga postojanja narušio, razbacao i oskvrnuo. Imaj nadu da je Bog veći od svih ovih nereda, banalnosti i problema…. Kada Njemu darujemo sve, kada se ne stavljamo ispred Njega, tada će On imati slobodu učiniti tvoj život i život svega stvorenoga novim, život po svojoj ljubavi i srcu…
Pitaj se: na kojem si ti mjestu gdje si pretpostavljen drugima: otac, majka, direktor, poslodavac, predsjednik neke organizacije ili političkoga tijela, profesor, crkveni poglavar u bilo kojem izdanju…? Koji je tvoj odnos prema životima onih koji su ti povjereni? Ne moraš biti ubojica, ali ih možeš svaki dan ubijati svojim mobingom, nametanjem onoga što je i tebi teško nositi, a kamo li njima…, ubiješ ih ako ne igraš pravu ulogu oca, majke, pretpostavljenog na bilo kojem mjestu… Imaš li si snage u svjetlu Herodova ponašanja ogledati svoje ponašanje? Imaš li snage u svjetlu Isusove riječi (koju ti preporučam da ju svaki dan čitaš), preispitati kome si sličan ili slična u svome „vladanju“ Herodu ili Isusu? Ovome koji je nemilosrdan prema narodu kojim vlada ili Isusu koji je samo milosrđe.