Gospodin u naš život donosi radost

ČITANJA:

Sir 24,1-4.16.22-31 (ili Gal 4,3-7)

Ps 34

Lk 1, 26-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No, anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.”

Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!” Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje.

Dragi slušatelji HKR-a, Mir vam i Dobro!

Na današnji dan u okrilju Crkve čitava franjevačka obitelj slavi Blagdan Gospe od anđela ili, kako se još naziva, Porcijunkula. Taj blagdan izrasta iz ljubavi sv. Franje prema Blaženoj Djevici Mariji i njoj posvećenoj maloj crkvici u asiškoj dolini koju je sam Franjo svojim rukama započeo obnavljati te tako simbolički označio stvarnost koju će po rasprostranjenosti svoje franjevačke obitelji dalje činiti njegova braća i sestra u čitavoj Crkvi raširenoj po cijelom svijetu. Franjo je upravo na tom mjestu sam iskusio osobitu Božju milost koja ga je pokrenula iz njegovih strahova i učinila svjedokom Božje ljubavi za sva vremena. To Franjino svjedočanstvo uvijek je privlačno jer otkriva otajstva neizmjernog Božjeg milosrđa u koje je Franjo želio uvući sve pohoditelje toga mjesta te je tražio od Pape da svaki hodočasnik koji dođe na to mjesto, ispunivši potrebne uvjete, zadobije milost potpunog oprosta. Franjina je molba udovoljena, a kasnije će se mudrošću pastira Crkve ta milost potpunog oprosta razliti na sve župne i samostanske crkve po čitavom svijetu o ovome blagdanu.

Bogoslužje Crkve o blagdanu Gospe od anđela donosi nam poznato izvješće sv. Luke o pohodu anđela Gabrijela Blaženoj Djevici Mariji. Naime, evanđelist nam jasno ističe Božju inicijativu susreta s Marijom u kojem već pri pozdravu oglašuje vrijeme radosti. Nama dobro znani pozdrav „Zdravo, milosti puna!“ u doslovnijem prijevodu s grčkog jezika glasi: „Raduj se, milosti puna!“ Pritom su dvije važne stvarnosti izrečene. Ponajprije, Bog prodire u povijest s riječju radosti. Gospodin ne dolazi u naš život kako bi ga ispunio strahom, gorčinom, tugom i bolima, nego kako bi donio radost koja izranja iz vječnosti. Samo radost od Gospodina istinska je jakost življenja u svim teškoćama života. Druga važna stvar jest naziv upućen Mariji koji anđeo koristi – milosti puna. Zanimljivo je da je anđeo ne naziva Mariju njezinim osobnim imenom odmah, nego tek kasnije. Kao da nam evanđelist želi poručiti da smo u svojem svakodnevnom životu pozvani najprije živjeti identitet kojeg baštinimo od Gospodina, a to je da smo ispunjeni njegovom milošću. Pozvani smo prihvatiti Božji san o nama jer samo u tom Božjem snu korijen je naše radosti i ispunjenosti. Sve što milost ne ispuni, prazninom odjekuje.

Marija je spremnošću ljubavi prihvatila čudesnu Božju volju. Ugradila je svoj život u Božji spasenjski projekt dopustivši Duhu Svetom da je osjeni i u njoj sazda veličanstveni Hram – tijelo Krista Gospodina. Kao da osluškivanje Duha u Marijinom životu postaje presudno za rast vjere. Zbog toga će i sv. Franjo često Mariju nazivati „zaručnicom Duha Svetoga“, jer je Marija doista dopuštala Duhu Svetom da je vodi za ruku kroz njezin život.

Posljednja rečenica današnjeg evanđeoskog navještaja glasi: „I anđeo otiđe od nje.“ Zanimljivo je da baš na Gospu od anđela kad bismo vjerojatno u svojim vjerničkim zamišljajima Mariju vezali samo uz slavu nebesnika i pjev zborova anđeoskih, riječ istine oglašuje kako je anđeo otišao od nje. Marija jest Gospa od anđela, ali u hodu ovom zemljom anđeli nisu neprestance bili uz nju. U odsutnosti anđela pokazati prisutnost posredovane objave jest herojski čin vjere.

I sami smo pozvani poput Blažene Djevice Marije – Gospe od anđela u svim trenucima svoga života očitovati prisutnost poruke Božje radosti bez obzira na odsutnost anđela iz naše svakodnevice. Ponajviše to možemo pokazati tražeći dar Gospodinova praštanja u sakramentu pomirenja. Milosrđe kojim smo zaogrnuti postat će uzrokom naše radosti jer Božje praštanje kojim su oprani naši grijesi čini nas svjedocima blizine neba prema kojem kročimo. Samo tako ćemo i mi poput Blažene Djevice Marije i sv. Franje prihvaćajući volju Božju već ovdje biti Porcijunkula – komadić neba na zemlji.