Gdje je tvoje srce i čime je ispunjeno?

ČITANJA:

2Kor 11,18.21b-30;

Ps 34,2-7;

Mt 6,19-23

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce. Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi tamna, kolika će istom tama biti?«

Danas me Gospodin pita: Gdje je moje srce? Čime je ono ispunjeno? Ako malo zastanem i promislim mogu li dati odgovor na ovo pitanje. Srce je prema starome zavjetu središte čovjekova života i postojanja. Pa i u novom zavjetu Isus veli: iz srca čovjekova proizlazi zlo ili dobro… Doista srce kao mišić pumpa i tjera krv kroz cijeli naš organizam. Dok nam srce kuca dotle živimo. Gdje je moje srce? Čime je ono ovoga trenutka zaokupljeno. Gdje je moje oko? Kamo bacam pogled i što mi je to u životu važno.

U razgovoru s ljudima, tako često dolazim do zaključka da znamo što je bitno, što bi i kako bi trebalo, ali nemamo vremena. Kako je to moguće da za ono što mi je važno u životu nemamo vremena, a za druge stvari nekako uspijemo ili moramo pronaći? Često, istina mislimo i govorimo: sada to radim zato da bih jednog dana imao više vremena za sebe, za obitelj, za prijatelje, za Boga. Hoće li i kada doći taj dan? Ili ćemo na kraju shvatiti kako smo zgrtali blago koje rđa nagriza, koje je podložno propadljivosti i trošenju – nestajanju. Te se lako može dogoditi da nemamo ni onoga oko čeka ili koga smo se trudili, a niti vremena da nešto promijenimo. Isus nas poziva da zgrćemo blago na nebu. Na koji način? Tako što ćemo nastojati da naše oko bude svijetlo: a to znači da svjetlo Duha Svetoga upravlja naše misli, riječi, djela, čitav naš život. Da po daru mudrosti znamo razlikovati važno do nevažnoga.

Danas častimo sv. Alojzija Gonzagu, koji je imao sjajnu budućnost, kao nasljednik svoga oca na kneževskom prijestolju. On je ostavio prijestolje, te se kao mladić posvetio skromnom, jednostavnom i strogom redovničkom životu u družbi Isusovoj. Mnogi to nisu mogli razumjeti, neki vjerojatno ni danas. Rekli bismo ništa mu nije falilo. Pa ipak, razmišljamo li možda, da je on sebi stvarao blago na nebu: kroz predanost Bogu, pomaganje siromašnima i bolesnima, te svet život. Sveti Alojzije je zaštitnik djece i mladi, a i slijepih osoba. Molimo njegovo zagovor da nam oko bude svijetlo, kako veli Isus u današnjem evanđelju, pa će nam i cijelo tijelo biti svijetlo. Da ne bismo zanemarujući ono bitno, zgrnuli blago od kojega će u našem životu biti još veća tama.