Gdje je Krist, tu je život!

ČITANJA:

vl: 1Iv 4,7-16;

Ps 34,2-11;

Iv 11,19-27 (ili: Lk 10,38-42)

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će tvoj brat!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!«

Slaveći blagdan sv. Marte, bogoslužje nas Crkve hrani tekstom iz Ivanova evanđelja koji donosi susret Krista i Marte u jednom teškom trenutku njezina života. Naime, evanđelist nam Ivan pripovijeda kako je Marta sa svojom sestrom Marijom pozvala Krista u njihov dom jer je njihov brat, a Isusov prijatelj, Lazar bio bolestan. Zanimljivo je kako Jean Vanier, utemeljitelj zajednice „Arka“ koja brine o osobama s teškoćama u razvoju, razmatrajući ovaj odlomak Ivanova evanđelja dopušta sebi razmišljati kako je vjerojatno Lazar bio osoba s teškoćama u razvoju. Jean Vanier tu svoju pretpostavku potkrjepljuje činjenicama koje iznosi evanđelist Ivan, ponajprije kada kaže „bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije“ te svega redak kasnije ponavljajući „Lazar bijaše bolestan“, a onda i interesantnim podatkom kako očito ni Marija ni Marta nisu imale muževe nego su se posvetile skrbi oko svojega brata Lazara. Ta nam je pretpostavka važna jer određuje bitne životne odnose u kojima živi Marta, svetica koju danas Crkva na osobit način časti.

Nakon Lazarove smrti, Marta svoj život zaodijeva u tugu i bol. Naime, smrt voljenih uvijek otvara prostore srca koja bude brojna pitanja, traže različite odgovore, čeznu za utjehom i ljubavlju. Samo je ljubav kadra ispuniti pukotine prazninâ koje ostaje iza voljenih. U tim trenucima boli, čuvši da se Isus približava njihovoj kući, Marta potrči ususret Kristu. Slika je to u kojoj se krije odgovor. U trenucima boli zbog trajnog odlaska voljenih, i u njihovim prijateljima kao da vidimo djelić njih samih. Tako bol zbog gubitka voljenih kao da se ublažava s prisutnošću prijatelja. A s druge strane, Marta hita Kristu znajući da jedino u njegovoj blizini može otkriti razložnost tako velike boli u kojoj živi.

Marta pred Kristom posve smjelo izriče tvrdnju: „Gospodine, da si bio ovdje brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.“ Marta je sigurna da prisutnost Kristova briše svaku smrt. Gdje je Krist, tu je život. Ljepota zajedništva s njim jamči da tjelesni gubitak voljenih nije konačan. Zbog toga joj Krist i obećava uskrsnuće njezina brata kojeg i Marta očekuje o uskrsnuću u posljednji dan. Rast Martine vjere rađa se iz razgovora s Kristom. Marta kao da nas svojim primjerom poučava kako se ne smijemo bojati pitanja kad se nalazimo pred Kristom, nego da u posvemašnjoj slobodi prijateljstva iznesemo sve namisli svojega srca. Samo tako naša vjera može rasti, samo nam tako mogu biti objavljene istine koje pružaju radost življenja, a ne ispunjavaju naša sebična očekivanja.

Isus objavljuje: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“ Krist jasno izriče otajstvo svoje osobe. Samo onaj tko je s njim, baštini život koji mu se nikada neće oduzeti. Biti s Kristom znači svoj život zaodjenuti u vječnost, u ljubav bez kraja, u smisao unatoč svakakvim besmislenim situacijama. No to se iskustvo ne događa po spoznaji, po znanju, po osjećajima. To se iskustvo rađa po vjeri. I zato Krist upućuje Marti pitanje: „Vjeruješ li ovo?“ Isto pitanje stoji i nad našim životom, kao i nad smrću naših voljenih. Vjeruješ li da je Krist uskrsnuće i život – i za tebe i za tvoje voljene? Vjeruješ li da te vjera u njega čupa iz prolaznosti? Vjeruješ li da vjera ljubavlju djelotvorna ne dopušta smrti? Naime, „mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti“ (1 Iv 3,14).

Marta ispovjedivši vjeru u Krista vratila je u svoj život nadu. Njezina ljubav prema Kristu i ljubav prema bratu Lazaru kao da je razgrnula zastrti put u vječnost. Istom nas putu i danas Marta poučava. Samo ljubeći vjerno, predano i požrtvovno Krista te braću i sestre koji su nam stavljeni na put izgrađujemo život koji nikada ne prestaje! Neka nam i zagovor i primjer svete Marte pomogne u našem koračanju za Kristom koji je život i uskrsnuće naše!