Darivanje bez uzvrata

ČITANJA:

Sir 3,17-18.20.28-29;

Ps 68,4-5ac.6-7ab.10-11;

Heb 12,18-19.22-24a;

Lk 14,1.7-14

Tekst evanđelja:

Jedne subote Isus dođe na objed u kuću nekoga prvaka farizejskog, promatrali su ga pozorno. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«

Današnje evanđelje stavlja pred nas Isusa koji se nalazi u periodu kada mu se približava vrijeme smrti. Dakle, protivljenje Njegovoj osobi i Njegovu nauku je dostiglo svoj vrhunac. U toj atmosferi intenzivnog traženje načina kako ga ušutkati i optužiti da ga se konačno „riješe“, „čuvari zakona“ ga pozivaju na gozbu. Unatoč toga što Isus zna da je u opasnosti da ga se ušutka i nepravedno osudi i ubije, odaziva se. Takav Isusov stav pokazuje da se on ne boji agresivnih pokušaja napada na njegovu osobu, naprotiv, Njemu je važan Navještaj radosne vijesti i upućivanje čovjeka kako ju živjeti, pokazati koje su prave vrijednosti čovjekova bivstvovanja i ponašanja. To se događa u vrijeme upravo kada Isus nastavlja svoje spasenjsko poučavanje i djelovanje: ozdravljenje tijekom jedne gozbe (Lk 14,1-6); savjet da se ne traže prva mjesta na gozbama (Lk 14,7-12), savjet da se na gozbu pozovu osobe koje smo stavili na rub društva i Crkve. (Lk 14,12-14).

U Isusovo vrijeme blagdanski objed nije bio samo prehrambeni događaj nego je to bio važan društveni, pa na neki način i kulturni trenutak. Razgovaralo se o poslu, politici, obitelji, društvu, religioznim temama. U tim su situacijama bili dobrodošli učitelji i rado se s njima razgovaralo. Uostalom kao i danas kada veliki pripremaju neku gala ili dobrotvornu večeru. Isus u toj atmosferi promatra kako se ljudi, ulazeći u blagavaonicu, kreću prema prvim mjestima. Promatrajući to Isusu se po glavi mota ISTINA ili bolje rečeno ISTINITOST. Isusova pouka se kreće oko istinitosti svakoga čovjeka tko on jest i upozorenja da smo pozvani na ljubav koja u sebi nosi elemente otkupljenja, a to je darivanje bez uzvrata. Zato Isus poziva onoga tko je pozvao na gozbu, neka ide dalje od trgovačke ljubavi: dao sam, gledajte tko me sve okružuje i tom nekom svome uzdignuću samoga sebe uživaš i tražiš natrag ono što si dao kroz objed. Zato poziva na novi svijet koji treba početi u svim ljudima, a to On prikazuje kroz poziv: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe…

Još više: Isus ukazuje na novu dimenziju pravednosti koja nema više logiku zub za zub, oko za oko, nego se proširuje na tu ljubav bez uzvrata: „Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.« Isus ovdje onoga koji daje bezinteresno svrstava u kor pravednih. Uzvratiti će ti se kada uskrsnu oni koji su radili kao i ti – i ti ćeš sada postati dio njih. Isus u evanđeljima svoje učenike više puta oštro opominje protiv ciljanja na prva mjesta; zabranjuje uporabu počasnih naslova i postojanje podjela među ljudima, čak ismijava one koji traže i uživaju u društvenom položaju. Na posljednjoj večeri će govoriti o služenju jer On će biti taj koji stoji i poslužuje svoje učenike. Danas mi to možemo primijeniti na zajednicu Crkve. Isus dakle, promatra članove crkve kako se bore za prva mjesta.

Isus, ne kritizira tuđe goste u tuđoj kući nego one koji su pozvani u Njegovu kuću i u njoj se bore za ovo ili ono mjesto! On želi da se u Njegovu kuću pozivaju četiri nove kategorije ljudi: siromasi, sakati, hromi i slijepi. On ne želi da Njegova gozba bude poput drugih, nego da bude novi početak. Osobe koje smo mi stavili na marginu društva i Crkve trebaju biti počasni uzvanici, a normalni članovi Crkve neka im ustupaju mjesto. Dakle, Isus želi novi tip gozbe i druženja, želi probijanje starih i postavljanje novih kriterija, novih načina ponašanja. Onaj tko shvaća zašto prihvaćati uzvanike s margina koje preporučuje Isus, pokazuje kako dobro prepoznaje svoj položaj pred Bogom! Ovakvi stavovi i čini vode do bezinteresne ljubavi, dakle, ne trgovačke čije je načelo: dam da daš, nego ljubavi koja ostvaruje Isusovu želju: „neka ne zna ljevica, što čini desnica!“

Što nam donosi ta bezinteresna ljubav? Zašto organizirati bezinteresni poziv? Zato što je u toj ljubavi izvor radosti. To je radost onoga tko daruje, a ne traži ništa za uzvrat. Ova radost je slika one radosti koju će nam Isus darovati kada uskrsnemo. I ne samo kada uskrsnemo, nego već sada dok živimo ovim povijesnim životom. Djelovati tako velikodušno, bezinteresno to je već uskrsnuće u ovome životu.

Koji je plod te radosti koju već sada živimo? Ona nam omogućava, osposobljava nas da već sada poprimimo Božji pogled na ljude, svoj život i život oko sebe. Takvo djelovanje dakle, oslobađa nas od naših učahurenosti, od našega privijanja na vlastite živote i malih dometa u njima, a otvara nas izlasku k drugome i životu oko sebe koji nema granica. To je onaj dragocjeni biser kojega nalazi čovjek kada djeluje po Isusovim uputama i savjetima.

Možemo se pitati: U tvome donosu prema drugima, tvojoj komunikaciji s drugima da li je u centru tvoj ja, čak i onda kada činiš dobro drugima? Jesi li spreman-a darivati ono tko jesi, a ne ono što imaš?

Imam li ja jasne namjere kada pozivam nekoga na gozbu? Da li je u tim mojim pozivima prisutna bezinteresna ljubav ili trgovačka ljubav? Ne moramo mi izići na ulice i pozivati one koje je društvo stavilo na marginu, uputimo se u svoje srce: koga smo tamo stavili na marginu od svojih znanaca ili onih koji su nam do jučer bili prijatelji?