Brineš li se više o tijelu nego o duši?

ČITANJA:

od dana:

Rim 1,16-25;

Ps 19,2-5;

Lk 11,37-41

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: »Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle — sve vam je čisto.«

Draga braćo i sestre, poštovani slušatelji,

na spomendan svete Terezije Avilske razmišljamo o Božjoj riječi. Božja riječ ima snagu pogoditi čovjeka u sredinu duše, u dubinu, i izazvati temeljitu promjenu života, ukoliko čovjek to sa svoje strane dopusti. I Terezija je u jednom razdoblju svog života, čak već i kao redovnica, previše držala do vanjštine, do svojevrsnog ugleda, do časti. No, Gospodin je pronašao put do njezina srca, i jednog dana pogled na krvavo Kristovo lice na jednoj slici, učinio je da se njezina duša potrese i da Terezija shvati bijedu svog prosječnog redovničkog života i svu ispraznost taštine. Tada se vinula putem svetosti te je postala obnoviteljicom karmelskog reda.

Koliko, braćo i sestre, čovjek drži do zdravlja, higijene i izgleda svoga tijela! Svaki dan peremo se, češljamo, dotjerujemo, hranimo, uzimamo lijekove po potrebi, i tako dalje. I to je potrebno i dobro. Ali ako toliko brinemo za potrebe svoga tijela, koje je u konačnici propadljivo, koliko bi više brige trebali posvetiti zdravlju, higijeni, ljepoti i čistoći svoje duše, koja je u konačnici nepropadljiva. A događa se nerijetko da tijelo lijepo izgleda i miriše, a u duši je ustajali zrak, a možda čak i smrad i gnjilež neispovjeđenih grijeha i neodbačenih loših navika. Netko je rekao kako bi bilo dobro imati ogledalo koje bi kroz vanjski izgled tijela odražavalo stanje u našoj duši.

Ili, zamislimo da imamo dva problema na automobilu. Slabo rade kočnice, a oštećen je i lak na jednom mjestu. I ti kažeš: idem prvo autolimaru da mi polakira oštećeno mjesto, a onda ću otići automehaničaru da mi popravi kočnice! Ili, zamislimo da nam krov prokišnjava, a ujedno bi trebalo okrečiti zid u kuhinji. I ti kažeš: idem prvo okrečiti zid, a onda ću srediti krov! Eto, tako je lud čovjek koji više brine o svome tijelu nego o svojoj duši.

Spremni smo satima čekati liječnika koji treba napraviti neki pregled, ali samo pola sata provesti u molitvi kako bi Isus pregledao i izliječio našu dušu, to je nekada preteško.

Braćo i sestre, usvojimo dublji pogled na život, onaj Isusov. Malo znači vanjska forma, pa i religijskih običaja i obreda, ukoliko zanemarujemo nutarnji sadržaj, ukoliko srce nije predano Bogu. Dajmo danas ponovno svoje srce Isusu. Zamolimo Ga da On učini naše srce lijepim, čistim, dobrim, pravednim, zdravim, mirisnim.

Vlč. Petar Mlakar, duhovnik Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu.