Brak: mučni teret ili oslobađajuća radost?

ČITANJA:

Jš 24,1-13;

Ps 136,1-3.16-18.21-22.24;

Mt 19,3-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupe Isusu farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: »Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?« On odgovori: »Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.« Kažu mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i — otpustiti?« Odgovori im: »Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu — osim zbog bludništva — pa se oženi drugom, čini preljub.« Kažu mu učenici: »Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.« A on im reče: »Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.«

Bog je stvaranjem muškarca i žene povezao volju da bračni drugovi po međusobnoj ljubavi i predanju postanu nerazrješivo jedinstvo. Njih dvoje odvojili su se od prvotne obiteljske zajednice, koja je u ondašnjim prilikama mnogo čvršće vezala ljude nego danas i pružala im zaštitu, i međusobno su se povezali te sada neodvojivo pripadaju jedno drugome. Sam Bog je stvaranjem dvaju spolova želio ovo sjedinjenje, a ono je tako tijesno da su odsad njih dvoje, zbog međusobne ljubavi i po njoj, samo jedno tijelo. To osobito Isus naglašava. Bog nam se pojavljuje kao utemeljitelj braka. Jasno se izriče zabrana u ime spolnih poriva zagovaranog višestrukoga partnerstva, kao i susljednog mnogoženstva, i to radi poretka stvaranja, radi naravnoga ustrojstva oba spola. Priznaje se čovjekova osobnost, koja u bračnoj zajednici dopušta vidjeti ne najprije zadovoljenje spolnog nagona, nego najdublju i najintenzivniju povezanost osobe s osobom, odnosno ispunjenje osobe u susretu i zajedništvu s drugom osobom. Vrijedno je spomenuti da Biblija, u vremenu i prostoru u kojem je općenito žena smatrana kao manje vrijedno i muškarcu podložno biće, priznaje dostojanstvo ljudske osobe. Čovjek – bio muškarac ili žena stvoren je na sliku i sličnost Božju, stoga njihov brak postaje osobno zajedništvo, koje, što se više ostvaruje, tim se lakše nadvladavaju poteškoće i napetosti koje se pojavljuju među njima.

Raskid valjano sklopljenog bračnog zajedništva i partnerstva Isus jasno naziva brakolomstvom, lomljenje onog trajnog, od Boga željenog zajedništva u kojem u ljubavi i po ljubavi dvoje postaje jedno. Za Isusa brak ima sve odlike saveza, a savez je osobno stvorena i obvezujuća veza koja po svojoj naravi treba imati karakter trajnosti. Stoga trajna, doživotna obveza ne smije biti mučni teret, nego slobodna i oslobađajuća odluka donesena u međusobnoj ljubavi zaručnika.

Židovski je bračni zakon dopuštao samo muškarcu inicijativu za raskid njegova braka, naravno preko sastavljanja otpusnoga pisma. Rane kršćanske zajednice koje su živjele u sasvim specifičnim i konkretnim okolnostima ovoga svijeta trebale su jasne upute i tako je tijekom vremena došlo do onoga tumačenja kojega se Rimokatolička naša Crkva strogo drži sve do danas.

Apsolutnu zabranu rastave valjano sklopljenoga braka odbacuju i pravoslavne i reformirane Crkve, pozivaju se na tzv. Matejevu klauzulu gdje se u Matejevoj zajednici tolerira rastava braka zbog bludnosti dokazane na jednoj ili drugoj strani kod bračnih drugova. Tu se priznaje da brak može propasti poradi slabosti grešnih ljudi i tada bi življenje jednoga napuknutoga braka vodilo do nove krivice.

Nipošto nema sumnje da je Isus želio bračne drugove dovesti do najveće ćudoredne odgovornosti, da ne raskidaju svoj brak. Crkva je ozbiljno shvatila taj Isusov poziv, iako je danas u Crkvi gorući problem upravo ogroman broj rastava brakova. Stoga smo kao Crkva pozvani uvijek iznova u vjeri i poniznosti pred Bogom oprosne i milosrdne ljubavi promišljati taj cijeli kompleks pitanja, imajući pred očima sudbine i situacije ljudi i njihovo vječno spasenje.

Predragi vjernici, slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija, molimo često Gospodina upravo za rastavljene i rastavljene te nanovo građanski vjenčane osobe, da nikad ne prestanu osjećati se ljubljenom djecom Božjom i da se osjete u vjerničkim zajednicama prihvaćeni i voljeni, a mi im budimo topla, ljudska i bratska potpora.